Navještaji – iskustva
Piše: Marina Ćavar
U četvrtoj točKi formacije za članstvo ZMR, susrećemo se sa metodologijom vođenja seminara za novu evangelizaciju. Utemeljitelj ZMR-a, prof. Ivančić, ostavio nam je zato obilan tekst, tzv. navještaje. U navještajima, koje su određeni članovi primali duži niz ponedjeljaka, krije se pravo blago zajednice, ali i Crkve. Tu možemo praktično ulaziti u sve etape seminara: petak, subotu i nedjelju.
Svi ti navještaji bi se mogli svesti samo na jedno, ono najvažnije, bez kojega ostalo ne bi imalo smisla, a to je: gledati Isusa, što duže, i na taj način dopustiti da Duh Sveti mijenja tvoj život i život ljudi kojima dolaziš. Tada Duh Sveti progovara i djeluje kroz tebe. Osobno su mi navještaji bili veliko otkriće, jer se nisam nigdje susrela, na taj način, s takvom duhovnom tematikom, a ni kod prof. Ivančića se takvo što nije moglo naći, opširno i u ovom obliku.
Od članova ZMR, koji su na putu za evangelizatore i hagioasistente, očekuje se svakodnevno prolaženje i upijanje istih najvještaja. Svaki put kad ih prolazim, doživljavam kako me mijenjaju. Kako u mene ulazi snaga, sloboda i mir. Nekada bih ih prolazila u jednoj polupraznoj kapelici. Jednom prilikom mi je prišao gospodin koji je često bio tamo i upitao me što ja to molim da sam tako dugo sabrana, mirna i usredotočena na tekst. Upitao me bih li mu ja to kopirala, jer bi i on to rado volio vidjeti i probati.
No, želim se osvrnuti i na poteškoće koje se javljaju prilikom prolaženja navještaja. Ponekad se pojavi toliko prepreka da ne mogu uopće proći tekst. Tada vidim kako polako duhovno padam, kako postajem nemoćna i kako se sva ona snaga koju sam dobila od Isusa ispuše kao „mjehur od sapunice“. Nemoguće je misliti kako sam ja to prošao danas i ne moram sutra. Već sutra ako ne prođem navještaj, vidim na sebi manjak, a na to je i Profesor upozoravao. Svaki dan se hranim, svaki dan pijem vodu, svaki dan se umivam. Ponekad se dogodi da me sve odvlači od teksta i ne mogu se sabrati. Ili prođem malo, pa mislim poslije ću proći ostalo. Tada shvatim kako robujem tijelu, životnim brigama i kako mi Bog, u stvari, nije na prvom mjestu.
Počela sam kroz neko vrijeme moliti Duha Svetoga da on ravna mojim vremenom, jer sam vidjela da ga sama teško pronalazim za ove duhovne stvarnosti. Tada bi se odjednom našla mogućnost da prođem mirno tekst, ali i tada bih mislila kako se možda zavaravam, i kako bih mogla još nešto napraviti, i tek „onda fino, mirno sjesti i proći tekst“.
Ali, tada bi to darovano vrijeme isteklo… Zato sam primjetila kako je osobito važno otkrivati „kradljivce vremena“, a jako puno ih je i nepotrebni su (npr. provjeriti poruke, baš u to vrijeme posložiti neke knjige, obrisati prašinu baš u nekom kutku – koji do tog trenutka nisam primjećivala i sl.).
Kako je lijepo pobijediti sebe, kako je lijepo drugovati s Duhom Svetim, kako je lijepo kad te sve želi udaljiti od ovakvih sadržaja, kažeš sebi – ne! Ostajem! Tada vidim kako se preobražavam, kako je svijet oko mene drugačiji, kako imam više ljubavi i razumijevanja za ljude, kako mi se čini kao da sjedim na nekom brdu i svijet vidim novim očima.
Magistar religiologije, teolog i viši ekonomist. U braku. Ivančićeve seminare je pohađala još kao djevojčica s obitelji. Od drugog Međunarodnog studija hagioterapije uključuje se svjesno, u sasvim drugačiji pogled na svijet i društvo, te se kasnije priključuje ZMR, kroz polaganje ispita, slušanje seminara nove evangelizacije i praksu u Centru za duhovnu pomoć. Trenutno u zajednici djeluje kao evangelizator. U formaciji je za hagioasistenta.
