„AKO VAS SIN ČOVJEČJI NE OSLOBODI ….“(9)

Piše: Miroslav Kolovrat

Već smo u prijašnjim nastavcima o pogubnosti ideologija mogli zamijetiti njihove razlike vezane uz doba njihovih postojanja (nacizam, fašizam, komunizam), ali postoje i sličnosti, zajedničke crte u svim ideologijama.

Osnovna je značajka svim ideologijama – laž ! To je polazna osnova, zatim prikazivanje takvih društvenih uređenja kao jedino dobro za ljude (“Komunizam s ljudskim licem” svojedobno je izgovorio Edvard Kardelj), briga za odnose među ljudima, pravednost i sl., a ustvari se tek iza tih proklamiranih teza pokazuje sva surovost, odluka o likvidiranju neistomišljenika, uvođenje totalitarnog režima, uz neizbježni verbalni delikt.

Da bi se ideologija održala, mora se društvenu elitu odvojiti od običnog puka. Ta odvojenost se uviđa i u demokratskim uređenjima, jer se od jednog dijela stanovnika uzima da bi se davalo drugom staležu – vladajućem.

Od kakve će koristi u vječnosti toj vladajućoj eliti biti sve njihovo materijalno bogatstvo?!?

U tome se pokazuje koliko su zarobljeni željom za posjedovanjem. U komunizmu se nikakva moralna odgovornost nije vezala za krađu državne imovine. Postojalo je čak nepisano pravilo koje je to poticalo: “ Ako ne kradeš od države, onda kradeš od svoje obitelji!”. Takav način mišljenja i ponašanja vodi u korumpiranost čitave nacije.

U našoj (mladoj) državi korupcija i iseljavanje mladog, radno sposobnog stanovništva, stoje u fizikalnom smislu kao spojene posude. Desetak dana nakon velikih korupcijskih afera i skandala poraste iseljavanje u traženju posla izvan Hrvatske, i odlaze čak cijele obitelji s djecom!?! Za to vrijeme vladajući pišu i donose Nacionalnu strategiju koju nitko ne čita i nikomu ne služi. Nacionalna strategija kao da služi samoj državi, a ne narodu. Što je država ako u njoj nema ljudi?

Većini komunističkih režima zajedničko je pretvaranje vođe u božanstvo. Svemogućnost i sveznanje oznake su božanstva. U rimsko doba, Marko Aurelije imao je svog savjetnika. Kad je prolazio ulicama ili dolazio u arenu, narod ga je oduševljeno pozdravljao, klanjao mu se uz poklike. Za sve to vrijeme njegov je savjetnik išao iza njega i tiho mu šapćući ponavljao: “ Ti si samo čovjek!”.

Stvaranje kulta ličnosti u vrijeme komunizma išlo je ponekad do groteske. U vrijeme Jugoslavije, kada bi predsjednik Tito dolazio u neki grad u Bosni i Hercegovini, onda su na brdu postavljani krupni, bijeli kamenovi složeni kao slova T I T O. U Mostaru je za to postavljanje bio zadužen Meho, koji bi na konja tovario kamenje i penjao se s tim na brdo postavljati slova tako da se iz grada moglo pročitati što pokazuje to bijelo kamenje. Vraćajući se natrag u grad, ljudi su ga obično pitali je li se umorio? Jednom je, rezigniran odgovorio: “ Hvala Bogu da se on (predsjednik) ne zove – Šećerbegović!!!”

Vođa se obraćao ljudima uvijek govorom o “ nagomilanim problemima “, a Partija i on su izabrani osloboditi narod od tih istih problema koje su sami stvorili. Na sreću, ne žive ljudi samo od kruha, nego je Duh Božji u svakom čovjeku onaj što pokazuje stvarne vrijednosti, često puno drukčije vrijednosti, ili suprotne od onih koje svijet postavlja svojom ideologijama, zarobljavajući čovjeka.

„AKO VAS SIN ČOVJEČJI NE OSLOBODI ….“ (8)

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje. Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.