Piše: Miroslav Kolovrat
Nastavljajući se na prethodnu temu o komunizmu kao vrlo opasnoj ideologiji, mogli bismo sažeti da je takvo društveno uređenje (režim) lako prepoznati prema tri odlike: laž, mržnja i smrt.
Možda će se čitatelju ovih nastavaka o pogubnosti ideologija (a posebno o komunizmu koji se na našim prostorima zadržao gotovo pedeset godina ), nametnuti pitanje kako ljudi nisu mogli otkriti prijevaru?
Na jednoj strani se takav sustav slavio i veličao (osobito vođa), a na drugoj strani je taj isti vođa sa svojim represivnim aparatom, tajnim službama, ubijanjem ljudi koje su označavali kao neprijatelje i neistomišljenike, stvarao najmračniji proizvod ljudskoga uma, budući da je samoupravni sistem bio protivnik ne samo Boga, nego i njegovog najdragocjenijeg stvorenja – čovjeka?!?
Mnogi su ljudi kasnije otkrili tu prijevaru, ali nisu htjeli prihvatiti i priznati (samom sebi) kako je komunizam na globalnom planu ideologija odgovorna za smrt 80 – 100 milijuna ljudi! Samo od 1946. do 1990 god. je ubijeno preko 600 svećenika, a Drinske mučenice zavrijedile su biti proglašene ne samo blaženima, nego i svetima.
Na našim prostorima bilo je lako prozrijeti Zlo što uvijek na isti način zavede ljude, i to ne samo u prošlosti, već i u naše doba. Nažalost, ljudi zaboravljaju vrijednu latinsku izreku: „Povijest je učiteljica života“.
Evo primjera: Drugi svjetski rat započeo je 1.9.1939. god. napadom Hitlerove vojske na
Poljsku. Hitler je prije toga podizao histeričnim govorima moral u to vrijeme ekonomski slabe Njemačke, a narod je bio u transu. U njegovim nastupima bilo je neizostavno: „Njemačka će biti velika, ili je neće biti!“ i drugo: „Svi Nijemci moraju živjeti u jednoj državi!“
U tadašnjim njemačkim novinama pojavljivale su se slike tobože ubijenih ljudi na poljskim ulicama. Bila je to naručena propaganda kako Poljaci postupaju s članovima manjine Sudetskih Nijemaca, a ustvari se tražio neki ozbiljan razlog za zaštitu „ugrožene“ njemačke manjine. Hitleru se žurilo krenuti u osvajanje prostora ostalih zemalja.
Zlu se uvijek žuri.
Tako je počeo II. Svjetski rat i odveo u smrt milijune ljudi.
Pedeset godina kasnije, 28.6.1989. god. Srbija na Kosovu (Gazimestan) slavi 600 godina od kosovske bitke (1389.). Turska je vojska porazila Srbe. Oni ustvari slave poraz kao veliku pobjedu?!? To je sociološki fenomen malih naroda. Tadašnji srpski predsjednik Slobodan Milošević (provoditelj zaključaka Memoranduma SANU), također histerično uzvikuje kao Hitler: „Srbija će biti velika, ili je neće biti“ i „Svi Srbi moraju da žive u jednoj državi“ I, opet, trebao se naći neki razlog da bi se krenulo u „obranu Jugoslavije i socijalizma“.
Srbi su „ugroženi“ dolaskom nove hrvatske vlasti, izabrane na prvim slobodnim demokratskim izborima. Srbi postavljaju barikade, balvane na prometnice, organiziraju noćne straže s oružjem po selima. Inscenira se bilo što da bi neprijatelj imao razloga za pokretanje vojnog djelovanja. Isto kao Hitler u Poljskoj na početku Drugog svjetskog rata, zar ne?!?
Onome koji čita znakove vremena onako kako Isus kaže da se ti znaci čitaju, posve je bilo jasno da će doći do rata. Hrvatska je skupo platila svoju slobodu i odlazak iz socijalističke jugoslavenske zajednice.
Postojala je u to vrijeme država socijalizma, zajednica Čeha i Slovaka, nazvana Čehoslovačka. Valu rušenja Berlinskog zida i komunizma, karizmatični vođa Vaclav Havel je s vođama Slovačke za jedno popodne dogovorio mirno razdruživanje, pa su te dvije zemlje zajednički otpremile komunizam u ropotarnicu povijesti.
Nastavak slijedi u sljedećoj kolumni…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH. Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takvog rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.