Piše: Miroslav Kolovrat

Pravu narav komunizma kao jedne pogubne ideologije, opisao je svojedobno naš blaženik, kardinal Stepinac:

“Jao svijetu kad bi Katolička Crkva klonula i pokleknula pred krvavim komunizmom. Život na zemlji ne bi imao više nikakvoga smisla!” U tome ga je svesrdno pomagao i hrabrio tadašnji papa Pijo XII. Poratne su godine bile izuzetno teške. Tito je kardinalu Stepincu nudio novac da odvoji Katoličku Crkvu u Hrvata od Vatikana i od ingerencije Svete Stolice.

Njegov je odgovor opet bio jasan:

“Katolička Crkva nije utemeljena na kardinalu Stepincu, niti na ikojem drugom čovjeku, nego na Isusu Kristu, čiji je namjesnik Petar, Sveti Otac.” Zbog takvog odgovora i odbijanja krenuo je protiv kardinala Stepinca montirani sudski proces, ali ne vezan za odbijanje odvajanja naše Crkve od Svete Stolice, nego se kardinalu kao krimen stavljalo “surađivanje s neprijateljem u vrijeme rata”. Naš je kardinal znao da bi manjak hrabrosti pred razjarenom svjetinom u sudnici bio njegov poraz. No, on je išao dalje govoreći:

“Na sve ovdje izrečene laži i objede mogu reći – moja je savjest čista!” Tako je njihov bijes postajao još veći. Rugali su mu se, vrijeđali ga, dovodili svjedoke koji nisu mogli izreći ni jednu postavku u pravcu optužbe. Slično kao njegovom Učitelju, Isusu iz Nazareta.

Komunizam je lažna religija, a u srži te totalitarne koncepcije uređenja društva je laž i prijevara, nasilje, ubojstva i ukidanje prava na vlastito mišljenje. Postojalo je samo mišljenje marksizma i lenjnizma, a to je mišljenje najveća fantazija dvadesetoga stoljeća. Kako će se ubijanjem ljudi (neistomišljenika ove ideologije) stvoriti bilo kakvo novo društvo o kojem su ideologizirani komunisti neprestano ponavljali kao neku mantru. Niz generacija ljudi žrtvovano je, navodno, radi sreće budućih pokoljenja.?!?

Komunistička partija je kroz državni aparat upravljala čitavim uređenim životom u zemlji, nacionalizacijom velikih i malih industrijskih pogona, trgovinom na malo i veliko, transportom i uslugama, obrazovnim i drugim intitucijama, a činovništvo je raslo velikom brzinom.

Ukidalo se privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i nacionalizirali su se svi ljudski i materijalni izvori. Stupanj ljudskih prava u socijalističkoj Jugoslaviji bio je 50%, što znači da svaki drugi građanin te države nije imao nikakva prava!

U socijalističkoj Jugoslaviji, 1971. god. studenti Sveučilišta u Zagrebu organizirali su štrajk, potpomognuti brojnim intelektualcima i onodobnim partijskim rukovodstvom. To vrijeme poznato je kao Hrvatsko proljeće, neki su ga zvali Maspok. Hrvatska je tražila da se ostvareni prihod ostavi u republici koja ga je ostvarila, jer se željelo ukinuti srpsku dominaciju u svemu.

Počeli su progoni, zatvaranja i uhićenja ljudi i smjena partijskog rukovodstva u Hrvatskoj. Tito je govorio: ” Zagreb ćemo očistiti čeličnom četkom!” i ” Prije će Sava prestati teći, nego što će Hrvati dobiti svoju državu!”

Nije Sava prestala teći, a Hrvati su dobili svoju državu, istina u krvi i stradanju nevinih ljudi, u hrabrosti svojih branitelja, ali s krunicom u ruci!

„AKO VAS SIN ČOVJEČJI NE OSLOBODI ….“ (6)

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakZa dobar dan – iz pera hagioasistenta
Sljedeći članakMEDITACIJA ZA TEBE – Tomislav Ivančić
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH. Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takvog rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.