Robert Pušelja, Zagreb
Iskustvo iz formacije – Bljesak
Do ovog iskustva je došlo nutarnjom čežnjom, molitvom i vapajem da i ja doživim iskustvo osobe Duha Svetoga o kojem je profesor Tomislav Ivančić tako rado i često govorio, a i mnogi drugi u Zajednici Molitva i Riječ od njegovog iskustva u Davoru 1975. godine do danas.
Preispitivao sam kako bih mogao iskoristiti svoje talente? Što vrijedno napraviti u svojem životu i kako ostvariti sebe? Kako drugima pomoći? Uz sve što sam radio, bio sam nezadovoljan, imao sam stalno u sebi jednu tjeskobu. Čeznuo sam otkriti gdje me to Isus želi u ovom svijetu? To je bila i nakana za koju sam molio tri, četiri mjeseca. To me je i dovelo do iskustva susreta s živim Bogom.
Na nagovor moje supruge odlučili smo pogledati seriju The Chosen koja mi je već bila na mobitelu barem godinu dana. Krenuli smo gledali i kako je serija odmicala dojmio me se prikaz Isusa kao čovjeka koji jednog po jednog apostola poziva i kako je prilazio onima koje je ozdravljao ili podučavao. Osobito Njegov razgovor s Nikodemom. Znam da sam se ujutro probudio i rekao supruzi kako imam osjećaj da sam se iznova obratio. Zapravo, sam, i ne znajući, naslućivao Duha Svetog i pripremao srce za ono što dolazi.
Trenutno sam u trećem koraku formacije u kojem upravo težimo tom iskustvu susreta s živim Bogom i moram reći da tamo, na 15-om susretu, izrečene su riječi koje su doprle do moga srca, čuo sam riječi voditeljice dok je prenosila nagovor prof. Ivančića i u jednoj rečenici izrekla:
„Duha Svetoga ne možeš zaslužiti, niti dobiti jer si dobar, nego ti se Duh Sveti daje da bi te učinio dobrim, da možeš činiti dobro.”
Ta rečenica je za mene bila oslobađajuća, pa ja ne moram ništa zaslužiti, to je dar čiste ljubavi, potrebna je samo moja odluka da to želim. Odluka je već bila u meni čvrsto donesena, želio sam žarko to novo iskustvo. Dana 21. 3. 2022.god. oko 12.00 sati čitao sam jednu knjižicu prof. Ivančića pod naslovom „Smjernice za duhovni život Zajednice Molitva i Riječ“. Čitajući poglavlje „vizija u karizmi“ osjećao sam da se kroz sve zapisano u meni događa jedno uzbuđenje, ushićenje, intenzivnije disanje. Toliko odgovora na neka moja osobna životna pitanja, kao da mi je netko napokon otkrio što je to vizija u mojem životu!
Na kraju samog poglavlja knjige, prof. Ivančić pita se kako je teško naći ljude koji bi se odrekli svog posla i počeli raditi za Isusa!? „Takvi su ljudi pokretači ovog svijeta,“ nastavlja on. „U Hrvatskoj je potrebno barem 100 evangelizatora, u Zagrebu barem 10 duhovnih asistenata.” Dalje Profesor nastavlja: „Jeste li vi oni koji trebaju ostvarivati te vizije ili da druge tražimo? Ako treba, drugima ćemo se okrenuti i tražiti.“
Zastao sam. U tom trenutku jasno mi je bilo da je ovo upućeno meni, u meni se počelo javljati pitanje, Isus me poziva i pita, mogu li računati na tebe ili ću tražiti druge? Osjećao sam da dolazi novo iskustvo, jednostavno bilo mi je u tom trenutku jasno. Zatim sam stao pred križ koji se nalazio na obližnjem zidu i počeo molitvu.
Predao sam Isusu sve što imam i tako sve što imam dano mi je od Njega. Ne želim biti rob ničemu što će me držati da ne bih ostvario viziju koja je Božji dar. Želio bih ostvariti svoje talente koji su mi dani i na taj način biti ću sretan i ispunjen što god dalje radio u životu. U tom trenutku dolazi do tog susreta s živim Bogom, iste sekunde mi je bilo jasno kako je zapreka mojem duhovnom rastu i iskustvu, bila moja ovozemaljska krhka sigurnost, koje sam se često i čvrsto držao, a to je moj posao, plaća, materijalna imovina, nekakvi obziri i ugled u društvu.
Upravo ta iskrena odluka iz srca za opredjeljenje iznova za Božje Kraljevstvo i odricanje od materijalnog dovele su do tog susreta. Dolaze mi suze radosnice, ushićenje i tolika jasnoća i sigurnost riječi i spoznaja.
Kad Duh Sveti djeluje, to je teško objasniti riječima, ali se vidi. U tih petnaestak minuta sve je bilo jasno i moji odgovori su bili jasni. Dobio sam odgovore na sva moja pitanja. Razum se uopće nije mogao umiješati u to. Znao sam, ovo je taj susret. Tako jedan bliski odnos s Isusom. Samo sam počeo zahvaljivati. U tom ushićenju dolazile su mi i neke riječi nadahnuća. Rečenica koja mi se posebno urezala:
“Ja sam sigurnost tvoja, a ne svijet“.
Iskustvo ovog susreta u meni je uklonilo zapreke u potpuno povjerenje prema Bogu, i ta spoznaja da će prepuštanjem Njemu u ruke moj život imati potpuni smisao. To je nešto što sam dosta puta čuo i prije, međutim, kada se ovo dogodi u susretu s živim Bogom, tada dolazi do srca, do jasnoće i sigurnosti koje su se upisale u moju osobu.
Ovo iskustvo slično je fundamentalnom iskustvu obraćenja, međutim, dalo je još jednu preciznost, usmjerenje u daljnji život i jednu veću i puno dublju slobodu prema Bogu. Jedan dublji odnos u kojem sam nekako više upoznao Duha Svetoga, iznova sam ga mogao dodirnuti svojim srcem. Rekao bih da se u ovom susretu dogodilo novo obraćenje, jedan novi dublji obrat prema Bogu. Odluka da s Bogom ne mogu izgubiti ako idem s povjerenjem da je On dobrota, ljubav, istina, ljepota. Jedino ostaje prepustiti se i koračati s Njim kroz svaki dan.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
