Iz knjige Oče, Tomislav Ivančić

ZAŠTO SI POSUMNJAO?

(Obrati se i vjeruj)

Pogledaj u sebe: vjeruješ li Isusu? Bojiš li ga ne ili imaš povjerenja u njega? Može li ti darovati uspjeh na ispitu, na poslu, na putovanju? Možeš li se radi njega odreći zvanja, nekog čovjeka, nekog zadovoljstva u uvjerenju da će ti Isus dati stostruko? Možeš li čitavu svoju egzistenciju staviti u Isusove ruke?

Ono čega se ne možeš odreći radi njega to je tvoj idol, to je tvoj bog, ali i tvoje najveće ropstvo. Dokle god ima nešto čega se ne možeš odreći radi Isusa, dotle ti Isus nije na prvom mjestu, a to znači nije ti on Bog. Možeš li se opredijeliti za njega?

Ako ti prijeti neka opasnost, možeš li se pouzdati u njega i time otjerati strah? Voliš li Isusa? Ništa u nama nije toliko ukorijenjeno koliko nepovjerenje u Boga. Tu smo najranjiviji, najjadniji, najnemoćniji. Razum govori o Božjoj ljubavi prema nama, ali srce to ne može prihvatiti i osjetiti.

Dopusti zato da te Isus izvuče iz tvrdih sumnji, iz tvoje nevjere, iz tvoga ponora u koji stalno toneš. Slušaj srcem Isusa i gledaj svaki njegov korak, pokret, gestu, riječ.

“I odmah prinudi Isus učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko. A on uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer je bio ondje sam.Lađa se već mnogo stadija otišla od kraja,
šibana valovima. Bio je protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe Isus k njima hodajući po moru. A učenici, ugledavši ga kriknuše. Isus im odmah progovori: ‘Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!’ Petar prihvati i reče: ‘Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!’ A Isus mu reče: ‘Dođi!’ I Petar siđe s lađe, te, hodajući po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: ‘Gospodine, spasi me!’ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i reče mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, prestade vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji.” (Mt 14, 22-33)

Prepusti se sada situaciji u svom životu. Tvoj je život kao plovidba lađom. Svaki čas se može potopiti, rastrgati, nestati. Ispod tebe morski bezdan smrti. Isus kaže da baš preko smrti hodaš k njemu. Unatoč grijesima, strahovima, vjetrovima, samo hodaj. Gledaj, od čega te hvata strah? Gdje se tvoja nutrina opire Isusovu pozivu da dođeš k njemu?

Usuđuješ li se zakoračiti na nesigurno, na opasno, u nepoznato, pa i u smrt? Zašto se bojiš? Ne vjeruješ da će te Isus prihvatiti za ruku? Zašto sumnjaš, malovjerni?

Gledaj sebe u lađi. Isus te zove da mu iziđeš ususret po
vodi. Bi li izišao? Ne boj se, Isus je, samo hrabro!

U svojoj nutrini ponavljaj riječi: “Isuse, spasi me!” Pružaj ruku svog srca k Isusu da te izvuče u vjeru i da hodaš po valovima svoje uzburkane duše k njemu i k ljudima. Ili govori:
“Isuse, slavim te u svojoj nevjeri!” Dopusti tako da te Isus posve izliječi od tvoje sumnje i nepovjerenja u njega.

Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakU moru Stvoriteljeve ljubavi
Sljedeći članakTreba li hagioterapija više djeci ili roditeljima?
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)