Piše: Ljerka Jurkić, evangelizatorica 

Kako se približavao dan početka IV. međunarodnog evangelizacijskog i hagioterapijskog susreta koncem kolovoza 2020., tako je sve skupa sve više i više izgledalo beznadno. Zbog straha od korone? Epidemioloških mjera? Ma kakvi!!!

Toliko je sve bilo mučno i neizvjesno da sam puna bijesa poželjela pobjeći „glavom bez obzira“ (dobra narodna fraza: baš „glavom“!)! Činilo se da je sve važnije: i razmak u dvorani i zbor i tko će dijeliti materijale, tko prodavati knjige, tko voditi konferansu… od jedinog bitnog: kako ljudima danas dati Duha? Kako ih prevesti u kraljevstvo Božje?!

Dan prije Susreta kao da se cijeli pakao spustio na mene i na nas… Strašne misli, riječi, nerazumijevanje, prkosna šutnja, ravnodušnost i mlakost…

Sjetih se kako je naš Utemeljitelj znao reći: „Kad krenete, i đavao i čitave legije će vas napasti… Samo da ne naviještate Radosnu vijest!“  

Krivnja i bijes prema sebi i drugima bacili su me u blato… Najkraće rečeno.

A onda, ni sama ne znam kako, u meni se probila misao: „Unatoč svemu, Isuse, ja se za tebe odlučujem! Molim te, spasi me, ne daj da te izdam!“ To se dogodilo iznutra, probio se onaj nutarnji čovjek u toj odluci te mi je sve postalo nevažno osim Njega i odluke za Njega! „Ma nek sve propadne, samo da se od tebe ne odijelim!

Tad je krenulo: odricanje od vlastite pravednosti i gledanja u ljude, praštanje (u srcu) i molba da drugi meni oproste…

Već prvi dan meni više nije bilo važno tko će i što govoriti, hoću li ja govoriti… Samo da budem s Isusom, to je bilo važno!

Treći smo dan svi u dvorani gledali jedan novi svijet među nama: svijet koji čovjek ne može dati i organizirati! Probila se radost, sloboda, zajedništvo! Mladi svjedoci posljednji su dan pokazali lice Duha Svetoga među nama. Ušli smo u Njegovo Svjetlo!  Baš kako piše u jednom od Utemeljiteljevih navještaja: prešli smo iz đavolskog u Božji svijet, iz tijela u duh, iz smrti u život!   

Kako se to dogodilo? Takav čudesan preokret, kako je to moguće?!

Dok ovo pišem, pada mi na um Prezbijev naputak: kako do susreta s Duhom Svetim?

  1. Stavim Isusa i Njegovu riječ na 1. mjesto, da mi baš ništa nije važnije od Njega, čak ni evangelizacija i hagioterapija
  2. Zagledam se u Njega (a u tom mi pomaže odluka: „Ma nek sve propadne, samo da se od Tebe, Isuse, ne odijelim!“)
  3. Ponizno priznam da sam grešna, da sam npr. puna bijesa, uvreda, da sam tašta, da su mi tijelo i užici, poslovi i organizacija važniji…
  4. Zamolim Isusa za pomoć, tj. Njegovu snagu, Duha kojeg je obećao, i to baš u konkretnoj situaciji, ovdje i sad… 

Drugim riječima, ponovno se pokazalo da se sve bitno događa unutra, u srcu čovjekovu i da bez tog stvarnog obrata u srcu nema Duha Svetoga! Uzalud duge molitve, post i lijepe riječi, sve je u mojoj nutrini, mom stvarnom obraćenju u srcu i zaokretu prema Isusu! Zanimljivo, uopće ne treba puno: konkretni obrat ovdje i sad u konkretnoj stvari ili spram konkretne osobe! I tad ulazim u izobilje života iako nisam savršena! 

Kad čovjek makar malo prijeđe iz teorije u praksu, sve postaje jasno! Jer samo tako nastaje iskustvo, a samo iskustvo uvodi u istinu, a teorija ostaje s ove strane. 

Sad je samo pitanje: u koju sam praksu danas pozvana? Gdje se baš sad trebam obratiti? S druge strane moje odluke čeka me novi život, Duh Sveti, a između je Put na kojem nisam sama: „Ne boj se, ja sam pobijedio svijet!“ 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.