Piše: Kruna Kolovrat, evangelizatorica
Kako doći do iskustva Duha Svetoga, kako moliti za Duha Svetog? Kako možeš svoju skupinu dovesti do iskustva Duha Svetoga? Kako to u praksi provoditi da bi se ostvarilo?
O tome je Utemeljitelj, prof. Tomislav Ivančić, stalno govorio iz svog bogatog iskustva.
Isus nam govori da po mjeri naše vjere nam Bog daje Duha Svetog. Toliko koliko vjerujem, koliko imam povjerenja u Njega, toliko mu se otvaram, toliko i mogu primiti Duha Svetog. Apostoli su bili zajedno, razgovarali, stalno prebirali ono što im je Isus govorio i duboko vjerovali da će se sve to ostvariti, zato je Duh Sveti mogao doći. To je bilo iskustvo prve Crkve, a na takvim temeljima se također rađalo iskustvo i karizma Zajednice Molitva i Riječ. Dakle, vjera je važna! A da bismo mogli produbiti vjeru i otvoriti se Duhu Svetom, bitan je hod kroz teoriju i praksu.
Često se javljaju nedoumice, kao primjerice: “Zašto moram moliti tri tjedna? Zašto moram tako dugo moliti za Duha Svetog?” Kad se ne događa, to ne znači da moramo Duha Svetog nagovarati da dođe, jer On je već tu, ali ne događa se zato što još ne vjerujem. Kad čovjek zna i vjeruje, otvara svoje srce. Dakle, kad povjerujem, događa se!
Duha Svetog primamo kad vjerujemo Isusovom obećanju, očekujemo Ga i ulazimo u direktan susret s Njime. Sveto pismo govori o Duhu Svetom kao daru, kao osoba je On dar i pri tome moramo paziti da ne zamijenimo njegove darove s njime.
Upravo zato nas je prof. Ivančić okupio u “Bljesak” – pokret kako bi nas uveo u novo snažno iskustvo susreta s Duhom Svetim. Već na samom početku nas je pozvao da ponovo dobro proučimo što je to Isus obećao, a prva Crkva činila da je došla do iskustva, te da čitamo i usvajamo kako se to događalo u prvoj Crkvi, kako su molili, kako su vjerovali i otvarali se Duhu Svetom.
Dakle, kako danas mi trebamo moliti u skupini?
Što svaki od nas pojedinačno mora učiniti da bi primio Duha Svetoga? Bitno je da se svatko, već na samom početku susreta skupine, kroz sabiranje otvori. Tko ostane zatvoren, ostaje zatvoren i Duhu Svetom. Svatko mora progovoriti, to je jako važno!
Drugi korak je, jedan nagovor, u ovom slučaju je bio iz “Bljeska”.
Treći korak bi bio, promišljanje o nagovoru, koji su primili te izreći što su spoznali.
Sljedeći korak je moliti na temelju nagovora, “kad molite vjerujte da ste već dobili“. Svatko neka izrekne svoju spontanu molitvu. To izlaženje iz sebe je jako važno da bi Duh Sveti uopće mogao ući u naše biće.
U drugom dijelu zajedničke molitve treba moliti za one koji nisu mogli moliti, koji su šutjeli kroz sve korake molitve, koji su se povukli, koji se boje. Treba za njih moliti kako bi oni osjetili da su im blizu svi oko njih, da ih prihvaćaju, žele pomoći, te da su i oni dio zajedništva, jer je Isus među njima. U skupini svaki član treba izaći iz sebe, mora progovoriti, pobijediti strah kroz povjerenje, da može svoju intimu izreći. Tek tada ulazi u slobodu i može doći Duh Sveti. To je vjera, to je povjerenje.
“Na taj način se sigurno dolazi do iskustva“, govorio je naš Utemeljitelj. To pokazuje povijest Zajednice duga već 45 godina, a isto svjedoče i iskustva Utemeljitelja i svih nas oko njega koji smo došli do iskustva Duha Svetoga. Kako i sam Utemeljitelj kaže u knjizi Put do slobodnog čovjeka u Hrvatskoj i Europi, koju je napisao pod kraj života:
“Trebate se vratiti izvornosti karizme, ponovno učiti moliti, uporno vapiti Bogu i moliti jedni za druge“.
Koji nisu tako radili, kako on kaže, ostaju razočarani, ostaju na pola puta, kao da su ostali pred vratima, nisu nikad primili silu Duha Svetoga.
A plodovi Duha Svetoga u nama se vide, to je iskustvo koje prije svega oživljava nas kako bismo mogli oživjeti druge. Stoga je važno pratiti kako ljudi oko nas reagiraju, jer to što se događa u nama je jako vidljivo, izvana i iznutra, iako se očima duše brže primijeti, nego očima tijela, ali jako privlači druge! Isto tako, brzo možemo i druge razočarati, ako ne vide u nama promjene, jer očekuju svjetlo, a u nama mrak. Svjetlo Duha Svetoga koje u nama bljesne, bljesne i u druge oko nas, a onda kroz njih i u cijeli svijet. Stari svijet propada, novo svjetlo nastaje. Prema tome, živimo to svjetlo!
Polaznici “Bljeska” zagrebačke podružnice Zajednice, nakon prekida susreta do jeseni, odlučili su se svakodnevno sastajati na zajedničku molitvu kroz tri tjedna, sve kako bi rasli u povjerenju i otvorili se Duhu Svetomu u molitvi, sljedeći naputak voditeljice prema sadržaju “Bljeska.” Evo nekih njihovih iskustava…
Iskustva zajedničke molitve
Iskustva ove zajedničke molitve za mene su svestrano pozitivna, kako u ulozi molitelja tako i voditelja molitve. Razvilo se zajedništvo koje ne proizlazi iz našeg svakodnevnog “druženja”, već iz naše zajedničke i istovremene zagledanosti u Isusa. Za mene, osobno vođenje molitve razbilo je i izbrisalo mnoge strahove i dovelo me u blizinu i prisutnost Isusovu, posebno u te dane kada bih vodila molitvu, na jedan dosad novi, dublji, iskreniji način. Shvatila sam da je bitna blizina Isusa, a ne moja priprema za molitvu. Što sam ja manje bila spremna svojim znanjem i sposobnostima, to je Duh Sveti mogao bolje po meni djelovati i voditi molitvu.
Naglasila bih i bitnost vremenskih ograničenja koja su nam postavljena, kao i raspored na koji način moliti, to nam je uvelike olakšalo i pomoglo u ovom, za nas novom, hodu prema našem cilju, Duhu Svetomu.
Iva
Iako su online susreti bili u 23h, ponekad tjelesno teško i pospano nakon cijelog dana ispunjenog različitim poslovima, nisam željela posustati. Kao plod tih susreta primjećujem bolju duhovnu kondiciju, to znači lakše se saberem i ulazim u Božju prisutnost kroz dan. Više razmišljam o svemu što je Bog učinio u mom životu, posebice me zna u promišljanjima motivirati neko iskustvo sudionika molitve.
Moja iskustva mi pokazuju da samo kada sam bila otvorenog srca i velike želje za primanjem, uvijek sam dobivala bez obzira što smo svi mi (kao predmolitelji koji su se izmjenjivali) još uvijek na putu formacije. Sada kad razmišljam o svim tim danima koje smo prošli zajedno, mislim da sam kroz svaki susret dobila još više motivacije za dalje.
Nera
U zajedničkoj molitvi smo svi dobili priliku da vodimo molitvu, malo više govorimo, budemo iskreni i povjerljivi jedni prema drugima. Svatko od nas je iznio svoju osobnost i originalnost u toj molitvi, što nas je jako počelo povezivati i svi smo se radovali susretu. Tako sam snažno osjetila kako nas Duh povezuje i spaja.
Važan je bio naš cilj i čežnja za izljevom Duha Svetog, ali isto tako je bilo važno doživjeti i jedni druge i zbližiti se u pravo zajedništvo.
Tih pet točaka po kojima smo prolazili molitvu su također bile jako važne, da se ne ode previše u širinu. Svakoj grupi bih preporučila taj ciklus od tri tjedna, jer to je tako dragocjeno i prekrasno iskustvo.
Ljubica
Doživio sam druge na jedan novi način kada su predvodili molitvu. Kao da sam ih puno bolje upoznao i još više zavolio. Doista smo rasli u zajedništvu. Korisno mi je bilo kada sam čuo nagovor drugih, što je njih u Bljesku najviše dotaknulo. Konkretno mi se jedna slika urezala u pamćenje kada je Danijela P. vodila molitvu: rekla je kako smo često kao volovi koji gledaju u jaram, a ne u ono što oru iza sebe kako bi plodovi mogli izrasti. Tu sam se prepoznao i dobio novu sliku odricanja za slobodu. Svaki taj susret mi je pomagao da se ne uljuljam u svakodnevnicu, nego da tražim i kopam do novih iskustava Bljeska. Dragocjeno je bilo i iskustvo pripreme kada sam ja vodio molitvu. Cijeli dan sam nastojao biti povezan s Isusom, ali još više nego inače jer sam želio u molitvi da On bude voditelj, a ne ja.
Tomislav
Promisli
Jesi li već kada osjetio djelovanje Duha Svetoga u sebi? Kako?
Gdje možeš u svijetu jasno prepoznati Njegovo djelovanje?
Evo što kaže K. Rahner:
Duha se može iskusiti tamo gdje netko slobodno preuzima odgovornost, ako od toga nema nikakav dokaz za uspjeh;
- tamo gdje čovjek doživi Svoju krajnju slobodu koju mu nitko ne može oduzeti;
- tamo gdje se skok u smrt prihvaća kao početak ispunjenja nepojmljivih obećanja;
- kad osjetimo da je naš život u cjelini ipak dobar i prihvaćen, iako to ne možemo dokazati;
- kad netko užasnu, beznadnu svagdašnjicu prihvaća opušteno, a da ni sam ne shvaća zašto;
- kad se nečega odričemo i osjetimo da smo kapitulirali, a to je zapravo pobjeda;
- kad se možemo prepustiti i smrti kao dobitku, bez straha i strepnje.
Svakidašnjica je sigurno prepuna iskustava Duha Svetoga. Toga smo premalo svjesni. Zato tražimo izvanredne znakove. No, Bog voli davati samo znakove Jone proroka, kad se netko vidljivo prepušta Bogu i time dokazuje svijetu da je Isus pobijedio grijeh i smrt.
To znači obratiti se i povjerovati.
Obraćenje čovjeka i povjerenje u Boga najveći su znakovi djelovanja Duha Svetoga. Jer najteže je povjerovati Bogu. Toliko teško da nas jedino milost može na to uputiti i u nama tu vjeru ostvariti. Zato su najjača iskustva djelovanja Duha Svetoga brojna obraćenja ljudi.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
