Budi uporan – Tomislav Ivančić

Tomislav Ivančić, dio sa seminara na Šalati, održanog 2007. 

Moji suradnici, ili moja duhovna studentska djeca, koji su postali evangelizatori, održavaju seminare po cijeloj Europi i kod nas. I zanima me koliko će se vas javiti koji biste željeli biti takvi. Sjetimo se, dakle, da stojimo na jednoj granici. Lijevo je naš dosadašnji život, kako si dosad živio, a desno je Božje kraljevstvo koje te može preokrenuti da ti preokreneš polovicu Hrvatske. Stojiš pred velikom odlukom, možeš postati genijalan, vrhunski čovjek da se o tebi čuje u cijeloj Hrvatskoj. 

Ja sam bio nitko i ništa, mali dječak. Sjećam se svojih pet, šest, sedam i osam godina, otac u logoru, djed umro. Ja sam morao po blatu slavonskom raditi sve: konje tjerati, kositi, u dva ujutro ustajati ljeti; raditi, čistiti štalu i sve. Nisam imao čime ići u Zagreb da učim nakon osnovne škole. Htio sam dalje nastaviti, nisam mogao, morao sam ostati doma.

Onda sam konačno sa dvanaest godina bio ministrant kod časnih sestara u Frankopanskoj i tako zarađivao stan i hranu da sam se mogao školovati. S dvanaest godina bio sam nitko i ništa. I mogao sam to ostati. Postao sam teolog kao i moji kolege, profesor na fakultetu. Ali sam vidio: to ne mijenja ni mene ni ikoga, ni one studente kojima govorim.

Onda sam odlučio i kleknuo. Rekoh: „Gospodine, tri tjedna ću te moliti i zaklinjati da me promijeniš. Ako su sveci mogli doživjeti tvoju blizinu, i ja to trebam. Studentima već govorim četiri godine, nitko se od njih promijenio nije. Nije se povećao njihov broj. Više ne mogu ovako, mora biti nešto drugo u toj našoj vjeri.“

Tri tjedna sam svakodnevno molio klečeći dvadeset minuta. Priznavao sam svoje grijehe, svoje slabosti, čeznuće izgovarao Bogu. Molio sam Isusa, molio sam Gospu. I onda se nakon tri tjedna, kao kad stavite pod kvočku jaja i nakon tri tjedna izlegu se pilići, izlegao jedan drugi Ivančić. I od tada je krenulo to, po cijelom svijetu, ne samo kod nas: evangelizacija i hagioterapija, ovakvi seminari. Održavaju ih u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Belgiji, Luksemburgu, Irskoj i gdje god dođete. Po cijeloj Europi. 

Pazi, sad si ti u pitanju. Hoćeš li ići dotle da doživiš ovo?

Možeš ti, ne znam koliko, čitati Sveto pismo, nećeš se promijeniti. Možeš čuti stotine propovijedi, nećeš se promijeniti. Možeš biti u tisuću duhovnih vježbi – nećeš se promijeniti. Možeš moliti, moliti, moliti, brbljati molitve – nećeš se promijeniti. Samo povjerenje u Boga i čvrsto: „Gospodine, prevedi me na Tvoje Kraljevstvo. Moram iskusiti Tvoju blizinu, moram se susresti s Tobom. Moram znati da ti postojiš.“

Moli ga uporno dokle god to ne doživiš. Kad to doživiš, tad si novi čovjek.

Mene fascinira to, pazite, imao sam preko tisuću studenata u Frankopanskoj na vjeronauku. Trinaest godina sam bio tamo. I dobro se sjećam, oni su se svi među sobom vjenčali, udavali i tako dalje. Ma nijedan brak, možda je slučajno koji, nije se rastavio. I svi imaju mnogo djece i vole djecu. Svi imaju toliko koliko su mogli imati. Uvijek sam se pitao: „Što je to u tim ljudima?“ Drugi se rastavljaju vrlo brzo. Ne, moji nikako. I u najtežim situacijama oni nađu snagu.

Vidite, to vam je kad prijeđeš tu granicu, kad prijeđeš u Kraljevstvo Božje, tad ti se više nitko ne može suprotstaviti. Tad počinje novi život. I tad se ljudi oko tebe mijenjaju. Tad si sretan. I tad si uspješan ovdje.

Tad ćeš biti i vrhunski političar, i vrhunski… Nemojte se čuditi ako ovi lijevi neprestano galame i psuju ove desne… Normalo, ateisti i ljudi koji su zločesti ne mogu trpjeti one koji su vjernici.

Kako ćete vi kao vjernici biti tu na vlasti? Kako možete reći da evolucija ne vrijedi, kako možete reći da je Bog stvorio svijet? Ma nemoj, molim te, kako ti možeš reći da nije? Znaš li ti uopće što je to evolucija? I za to treba biti hrabar. Pričajte vi što hoćete, ja idem svojim putem. Što sve nisam doživio. Najprije od kolega svećenika: „Dobro, što ti je to? Što je to? Jeste li vi sekta?“ Pa rekoh: „Pa da. Mi smo prešli na Božju stranu, a on je sektaš.“ Onda kasnije – svi za mnom, na prvim seminarima bilo je najviše svećenika. I od tada se zapravo sve mijenja. Na prvome seminaru je bio kardinal Kuharić. On ga je organizirao. Bilo je četrdeset svećenika i nekoliko časnih sestara i dva-tri laika. Drugi je bio u Splitu, opet četrdeset njih. Treći u Zagrebu: devedeset njih. Poslije samo ide: dvjesto, tristo, šesto; sad ima preko sedamsto. Strašno. 

Pa sam imao seminar u Ciboni: četiri tisuće ljudi i to sve prosvjetni djelatnici. Profesorica Vokić bila je ministrica, rekla je: „Ja ću Vam dovesti četiri tisuće prosvjetnih djelatnika u Cibonu, hoćete li, molim Vas, održati seminar?“ Rekao sam: „Hoću, gospođo, ali nećete Vi to uspjeti.“ „Ako ne uspijem, Vi nas otpustite.“ Rekoh: „Dobro.“ Došao sam taj dan u Cibonu, ona je bila u prvom redu. Pozdravim je i ona kaže : „Pogledajte okolo, više je od četiri tisuće ljudi, molim Vas, evo Vam ruke. Morate održati seminar.“ Ha, što ću! 

Od malog sitnog čovjeka možeš postati genijalan, poznat, velik samo tako. Ne time što dođeš na televiziju. Novinari uopće nisu glasoviti niti su ne znam što, nego onaj koji je nešto napravio u životu. To nisu oni izvikani, koji stalno dolaze pa ih gledaš na televiziji i o njima stalno slušaš na radiju. Ne!

Mali čovjek kad se podigne po djelima – tad si velik.  To je Kraljevstvo Božje. To ti možeš biti samo ako hoćeš. Zato te molim, zaljubi se danas u sebe. Ti si onaj iz kojega sve možeš dobiti. Ti.

Ti si svoja sudbina. Ti možeš. Na tebi je da odlučiš, na tebi je da shvatiš.

Na tebi je da se okreneš Bogu i njegovu Kraljevstvu. Na tebi je, ne na drugima. I nemoj ni pomisliti da ako ti hoćeš, da Bog neće, da Bog bira neke druge. Nije istina! Bog jedva čeka da se okreneš. Koja to majka ne želi da joj se dijete posve obrati, promijeni i raste? Bog uživa da budeš velik čovjek. Ali je na tebi samo da se okreneš dobru, da makneš zlo iz svoga života. Shvati, zavoli sebe danas. Ti si sebi jedina šansa. Sve o tebi ovisi. 

Kraljevstvo Božje, Bog može kraljevati, a to znači da se samo dobro može događati. Isus je došao da te otkupi, prema tome – slobodan si od đavla, Sotone, od smrti od grijeha si slobodan, dakle – ti možeš. Odluči se za to da ćeš to prihvatiti. Čeka na tebe cijelo Nebo.

Toliki ti sveci svjedoče. Toliki ljudi ovdje ti poklanjaju itekako veliko povjerenje. Budi hrabar. Zbog tebe ja u ovako poznim godinama odlučujem ovdje doći. Kažem: „ Budi hrabar, čovječe.” „Ne idi malen ispod zvijezda“, kaže naš Hercegovac, A. B. Šimić. „ Čovječe, neizmjerno nadilaziš samog sebe. Ne daj se!” Naglašavam, prijatelji: Sve je u tebi. Sve o tebi ovisi. Zaželi samo i Bog će ti pomoći da to postigneš. Ne možeš i ne moraš sam! Ne moraš. Nego ti idi k Bogu, tada će sve ići. S njime ćeš sve postizati.

Nemoj se praviti važan da možeš nešto učiniti sam. Ne! Ali s njime možeš sve. „Bez mene ne možete učiniti ništa“, kaže Isus. Drugim riječima: „Sa mnom možete sve.“ Evo, u vama leži gorušičino zrno koje može izrasti u veliko stablo. U tebi je to. Ti si žir koji čezne da izraste u hrast. Sve je u tebi, prijatelju.

Sad se samo čeka tvoja odluka. I priopći je Isusu. I sve će se događati.

Pazi, u tebi je sva veličina. Nema malenih ljudi. Nema nesposobnih ljudi. Jer Bog nas čini sposobnima i velikima. On nas je stvorio. Ne mi sami sebe. To je jedina mudrost života, prijatelji, i ja vam želim zaista da ne idete više maleni ispod zvijezda.

Dakle, ta odluka je važna. I upravo tu odluku moći ćete priopćiti Isusu u pismu. Molim vas, nemojte mu poslati telegram. Nemojte mu poslati SMS, to je malo. Pismo. Malo duže. Pola stranice, ali reci mu sve što te muči i što te podiže. Reci mu jesi li odlučio. Pazi, čovječe, sve je u tebi.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.