Piše: Lana Poljak Branisavljević
SJEĆANJE I PAMĆENJE
U mjesecu studenom na poseban se način sjećamo svih naših dragih preminulih, sjećamo se svih onih koji su dali svoje živote za slobodu naše domovine, naših branitelja i svih osoba stradalih u Domovinskom ratu… Upravo ti posebni dani nam posvješćuju da čovjek ne živi samo od onoga što je sada već da su čitava njegova prošlost, ali i budućnost ono što ga izgrađuje. Postajemo svjesni da je tijelo krhko i prolazno, da svi sa ove zemlje odlazimo prije ili kasnije… No, ono što je utisnuto u biće svakog čovjeka njegova je neograničenost i neprolaznost duhovne stvarnosti. To je Stvoriteljev otisak u svakome od nas. Čovjek ne može nestati, ne može prestati postojati, pa i onda kad “skine odijelo” svoga tijela.
Moralan čovjek, onaj koji se cijeli svoj život trudio oko dobra, činio napore u radu, davao sebe nesebično za druge, nikada ne može biti zaboravljen.
Pamćenje je bogatstvo koje upisujemo u sebe, a sjećanje je uzimanje toga bogatstva kako bi iz njega stvarali i oblikovali nove i nove spoznaje. Pamćenje i sjećanje u nama imaju vrhunsku ulogu jer ako ih usmjerimo u izgrađivanje dobrih navika postajemo vrsni ljudi.
Koliko dobra koje su naši roditelji, bake i djedovi, učitelji ili profesori upisali u nas od prvih dana našeg života do danas, mi u svom sjećanju i pamćenju nosimo i to smo poput cigli ugrađivali u svoj život. No, isto tako, naša negativna sjećanja i iskustva koja smo doživjeli, pa i jedna naočigled mala rečenica poput: “Od tebe nikada neće biti ništa!” mogu nas onesposobiti, zaustaviti da napredujemo i tako nas privezati za prošlost.
Kao što svakodnevno činimo toaletu našeg tijela, potrebno je svakodnevno čistiti naše pamćenje i sjećanje. Baš poput korova u vrtu koje guši sve okolne biljke da rastu, naša ružna i neugodna iskustva i traume na koje se vraćamo guše našu radost i životnu snagu.
Zastani nakratko i promisli kada si zadnji put dopustio Stvoritelju da uđe u tvoje sjećanje i pamćenje?
Jesi li Ga zamolio da te osobodi ružnih slika, riječi i negativnih iskustava koje si doživio?
A reci mi, tko te toga može osloboditi? Tko može rasteretiti tvoju savjest ili te opravdati od krivnje koju možda nosiš?
Povjeruj da te Stvoritelj želi ozdraviti. Stoji pred vratima tvoga srca i čeka da Ga pustiš.
Pozovi ga sada da uđe u tvoje djetinjstvo, mladenaštvo, tvoje školovanje, tvoj brak, tvoje poslove… Zamoli Ga da svojom ljubavlju rasprši svaku ružnu sliku koju nosiš u svom sjećanju… Poželi od toga biti slobodan…
Povjeruj Mu da te toga može osloboditi… Nikada nemoj ostati zagledan u to negativno iskustvo već svoj pogled upravljaj prema Njemu… I budi ustrajan… Sve dok ne doživiš da si postao od toga slobodan…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
