Piše: Lana Poljak Branisavljević
LJUBAV OSTAJE
Ovih dana kada se na poseban način prisjećamo našeg dragog profesora Tomislava Ivančića, ne mogu, a ne prisjetiti se koliki je trag ostavio u mome životu. Jedna uplašena djevojka koja je tada u grču i muci, sa suzama u očima došla na njegov seminar koji se tada održavao na Šalati pitajući se hoće li uopće moći do kraja izdržati sjediti u dvorani, nije niti slutila da će upravo po riječima toga čovjeka po prvi puta doživjeti temeljiti zaokret života u susretu sa svojim Stvoriteljem kojeg je tada istinski susrela.
Pravo je bogatstvo u svom životu imati osobu koja te tako nježno vodi korak po korak da otkriješ tko si to ti, gdje su temelji tvoga života, da ti pomaže otkriti tvoje vrijednosti i vrline, da ti pokazuje put do slobode i kako do radosti života…Toliko znanja skupljamo kroz svoja školovanja, tečajeve i edukacije, no nitko nas “ne uči” kako živjeti, kako pronaći smisao, kako praštati, kako istinski ljubiti.
Profesor Ivančić, naš Prezbi, kako smo ga zvali, svojim nam je životom tako snažno svjedočio kako duh ima neizmjernu snagu i kako njime možemo nadilaziti sve ovozemaljske nedaće. Učio nas je kako biti strpljiv u boli i kako biti vjeran Istini do kraja života. Poticao nas je da budemo odvažni i hrabri, da čuvamo svoje dostojanstvo i da ne pristajemo na zlo. Učio nas je da budemo ljudi puni humora i da iznad svega ljubimo čovjeka patnika.
Često sam se znala zapitati, ma kako to da on ima toliko povjerenja u nas, svoje suradnike? Znam, on je u nama gledao onu sliku koju je sam Stvoritelju u nas upisao. On je Njemu vjerovao!
U njegovim očima uvijek je bio onaj poseban sjaj koji je odisao prisutnošću samog Stvoritelja. Postoje ti posebni ljudi u našim životima koji ne samo da ostave trag već ostaju s nama i u nama zauvijek. Neraskidiva je to sveza ljubavi. Nju nište ne može dokinuti i ništa umanjiti. Ostaje neizmjerna čast, radost i zahvalnost.
Vjerujem, dragi prijatelju, da si na stranicama ovog portala jer je i tebe dotakla Ljubav upravo preko riječi i djela profesora Tomislava Ivančića. Bilo bi lijepo čuti tvoje iskustvo…Budi i ti odvažan i hrabar u svom životu baš kao i ovaj “mali slavonski dječak Tomislav” koji je postao velik samo zato jer je cijeli svoj život, pa i onda kada je bilo najteže i najzahtjevnije, temeljio na povjerenju u svoga Stvoritelja!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
