Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu
Na hagioterapiju je došao muškarac u četrdesetima. Izgledom vrlo markantan čovjek potražio je hagioterapiju po savjetu prijatelja. Žalio se na negativne misli i sjećanja, unutarnju napetost, teškoće u odlučivanju, nesigurnost.
Navodi da je slične psihološke poteškoće imao od mladih dana. Odrastao je u obitelji u kojoj se osjećao pod stalnim pritiskom i kritikom vrlo dominantnog i strogog oca. Misli da zbog očevog pristupa u kojem je nedostajalo nježnosti i prihvaćanja često nije slobodno i autentično donosio odluke. Još se uvijek, na neki način, s tim odnosom bori u sebi i provjerava ispravnost svojih izbora i razloge svojih postupaka.
Praktični je vjernik, oženjen i otac više djece. Visokoobrazovan u humanističkim disciplinama, vodi uspješnu firmu, zadovoljan jer je to sam odabrao i što nije tu privezan za očeve planove. Čezne za većim unutarnjim mirom i ravnotežom. Česte tjeskobe, preispitivanje svojih životnih izbora remete ga u sretnijem i zadovoljnijem životu. Susreti s ocem, iako sad rjeđi, dodatno ga potresaju i oživljavaju stare osjetljivosti i povrede.
Rado upija sadržaje iz polja hagioterapijske antropologije.
Istina o neupitnoj, jedinstvenoj i originalnoj vlastitoj osobnosti i njenoj neotuđivoj vrijednosti postupno ga je prožimala i oslobađala. Svijest o važnosti i plemenitosti unutrašnje potrebe za osobnim razvojem činila ga je sve sigurnijim zdravijim i samopouzdanijim. Iznutra je doživljavao neko novo pravo na sebe, pravo i priliku biti tko u stvari jest.
Prihvatiti sebe, u sebi se odmaknuti od očevih kritika i potresnih doživljaja nekih svojih pseudomanjkova, pogrešnosti, lažnih krivnji. Biti siguran u dobro. Imati povjerenja u sebe, u ljude, u život; ne ovisiti o tuđem mišljenju.
Kao da je čitavim bićem uranjao u te istine i od njih postajao lakši, zdraviji, sretniji. Razumijevanje posljedica zla na osobni život kao i na život svojih roditelja, razumijevanje puteva promjene stvorilo je u njemu unutarnju odlučnost za izbor tih puteva i sadržaja.
Vidio je samog sebe novim pogledom, počeo lakše nositi zahtjevne okolnosti svakodnevice, pa i stare nelagodnosti, i tragove sjećanja. Bolje razumije zašto je bio jednim dijelom kao privezan i određen okolnostima u svojoj izvornoj obitelji. Stiče novu hrabrost i u osobnom životu, kako u obitelji tako i na poslu. Raduje se dobrim rezultatima i u odgoju djece i u radu.
Sagledava da može napredovati i dalje jačati u sebi, pa tako još lakše nadilaziti nesuglasice s ocem, gorke tragove obiteljskih neskladnosti. Želi biti još slobodniji, bolji, stvarati novo.
Iznutra čezne za nekim novim sobom, sad ne više po ničijem drugom metru, nego po svom srcu i pameti, ima snage nadati se daljnjim pozitivnim promjenama u sebi i oko sebe.
Uviđa značaj i smisao u opraštanju roditeljima, razumije ih, ali ne želi na umjetan način sebi to sugerirati.
Rado pohađa hagioterapijske i evangelizacijske programe u Zajednici, značajno ga to ispunja i motivira. Razvija toliko željeni doživljaj osobne neovisnosti, autonomnosti i cjelovitosti, u kojoj iznutra ne ovisi više o drugima. Ulazi u novo samopouzdanje i ponos; radost i odvažnost na putu vlastitog rasta kako iznutra tako i u odnosima u obitelji i radnoj okolini.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
