Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu
Putem dežurnog telefona javlja se ženska osoba koja želi susret s hagioasistentom navodeći da zove zbog osmogodišnjeg sina (prvi razred OŠ), koji u zadnjih mjesec dana iskazuje velike promjene u ponašanju (nemiran, neposlušan, prkosan, verbalno agresivan), a koje posebno ističe učiteljica te često traži razgovor s roditeljima. Majka djeteta navodi da ju je sinovljeva izjava da će sebi oduzeti život ponukala potražiti pomoć hagioasistenta.
Već se na prvom susretu mogla prepoznati majčina velika zabrinutost, napetost i strah zbog sinovljeva stanja.
Kroz intervju doznajem da dijete ima blage razvojne poteškoće koje se odražavaju u problemima u savladavanju školskog gradiva.
Majčin je odnos prema djetetu opterećen zahtjevima, negativnim očekivanjima, kaznama zbog neprimjerenog ponašanja te skoro u potpunosti izostaju znakovi ljubavi, povjerenja, podrške, nade i jednostavne svakodnevne komunikacije – igre.
Majka kroz razgovore svjedoči o svojem negativističkom ponašanju, nedostatku znakova nježnosti, pažnje, podrške, okrenutosti samo u pravcu onoga što je dijete pogriješilo, bilo u školi, bilo kod kuće. Svjedoči da je u stalnom strahu od djetetova neuspjeha i često ga kažnjava. Za sebe kaže da nikad nije znala pokazati ljubav ni prema djeci ni prema suprugu, mada ih neizmjerno voli, tako da manjkaju topli kontakti, nježnost i igre s djetetom. Sve zajedno čini je tjeskobnom, u stalnoj je brizi i očekivanju nečeg lošeg te se osjeća ništavnom.
Kroz susrete s hagioasistentom majka je spoznala uzroke svoje duhovne patnje, koji su ležali u njezinom ranom djetinjstvu u kojemu nije doživjela prihvaćenost i voljenost od svojih roditelja.
Naši susreti pomogli su joj doći do temeljnih spoznaja o čovjeku, antropološkoj strukturi i zakonitostima duha. Njezino dostojanstvo ponovo je uspostavljeno posredovanjem dobrote, istine i ljubavi kako bi otkrila u sebi da je željeno i dragocjeno dijete Stvoritelj, da je njezin život neuništiv i da smije biti osoba koja jest u punini svoje originalnosti.
Opraštanjem i kajanjem u odnosu prema roditeljima doživljava slobodu, mir i smisao te se odlučuje za dobro, uviđa da je i njezino dijete zapravo prvenstveno željeno i stvoreno od Stvoritelja te je na njoj kao roditelju zadaća ljubiti ga, opraštati mu, vjerovati u njega, kao i isticati i primjećivati njegove potencijale jer na taj način djetetu posreduje sigurnost, ljubav i povjerenje.
Dijete više ne iskazuje neprihvatljiva ponašanja, veselo je i razdragano, a mama kaže da iščekuje njegov povratak iz škole kako bi ga izljubila i zagrlila.
„Kobno“ pitanje „Kakav si bio u školi?“ ostavljeno je „za kasnije“ i sada glasi: „Kako ti je bilo u školi?“. Povjerenje djeteta u ponovno je uspostavljeno. Učiteljica kaže da je i dalje nemiran, ali neusporedivo manje nego prije. Majka se igra sa svojim djetetom te očekuje i vjeruje da će sve biti u redu jer Stvoritelj vodi njihove živote, a On je dobar.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
