Bit ćemo ono što o sebi vjerujemo

Piše: Silva Vrdoljak, hagioasistentica CHT Rijeka

Čovjek je čovjeku most do spasa. Iskustva neposrednog rada s osobama u potrebi potvrđuju temeljnu istinu da duhovna duša nikada ne prestaje imati potrebu za dobrotom i ljubavlju. Ljubiti čovjeka znači doživjeti ga iznutra, a zatim ga duboko poštivati. Svaka gesta humanosti samo učvršćuje temelje čovjekove egzistencije. Zato je potrebno čovjeka najprije razumjeti od njegova temelja, a to je snaga duhovne dimenzije čovjeka, odnosno antropološki život osobe.

Antropološki je život središnji život u čovjeku jer je osoba središte čovjeka sa svim sposobnostima. Osoba ima život, slobodu, ona spoznaje, svjesna je, ima cjelovitost, kreativna je, ima moral, intelekt, karakter, povjerenje, ljubav.
Svaka patnja i bol očituju se kroz fenomene, kroz vidljive znakove duhovne dimenzije čovjeka, odnosno duhovne duše čovjeka. Fenomeni su sadržaji raznih aktivnosti duhovne duše i, u konačnici, svi imaju svoje izvore u osobi koja je neuništiva. Zato uvijek možemo djelovati na čovjekovu osobnost, koja je središte čovjekova bića, ljubavlju i praštanjem, i kada je čovjek psihički i tjelesno oštećen. Tako posredujemo osobi dobrotu, a time je otvaramo bezuvjetnoj ljubavi bitka koja pokreće osobu u potrebi u smjeru razvoja i ozdravljenja.

Bez osobe nema života

Kada se samo sjetim svog motiva i kakav sam došao u Centar, misleći da ću riješiti svoj problem i gotovo! A danas sam sretan što me problem doveo do osobnog razvoja i puta k antropološkom zdravlju“, riječi su jedne osobe koja se do tada svim svojim snagama borila živjeti vrijednosti s vrha ljestvice. Pokušavao je biti dobar, a kada mu to nije išlo, pokušavao je prekriti zlo koje ga je zahvatilo. Bolest uistinu nastaje kada ljudi izbrišu granicu između dobra i zla, kada se služe zlim sredstvima da bi došli do, za njih, dobrih ciljeva. Trudio se biti sveznajući, inteligentan, vrijedan, ali u društvu je strahovao da se ne vidi njegova zaboravljivost. Zato se trudio da što više ima kako bi se svojom vrijednošću osigurao da ne bude ostavljen. Međutim, upravo se to dogodilo – ostao je ostavljen. Krenuli su dani kada su popustili živci, kad mu je sam život, odnosno njegovi razni stupnjevi (biološki, psihički i antropološki) bili ugroženi i nije više imao više snage skrivati svoju nemoć, „poraz“ i očaj. Uistinu, i ovaj primjer potvrđuje da svaka osoba u potrebi najviše čezne i traži da joj se spasi život.

Hagioterapiju smo započeli tumačenjem koje se baziralo na filozofskom i suvremeno znanstvenom poimanju duhovnog područja čovjeka. U tom neposrednom pristupu bilo je vrlo bitno protumačiti mu terapijske korake – kognitivni, aksiološki i međuljudski i to tako da je dobio znanstveno uvjerenje o vrsnoći tih terapijskih koraka (Amen, Lipton, Bauer, Jores, Chauchard, Frankl…), a time mu se posredovalo i povjerenje u izlaz iz problema.
Osobito su ga „probudile“ i potaknule na razmišljanje, a zatim i pokrenule na djelovanje, filozofske istine o životu. Život, filozofski promatrano, u biti je samooblikovanje i spontanost. Život stoji u finalno-spontanom odnosu, što znači da početak i cilj njegova oblikovanja i kretanja leže u njemu samome, a ne izvan njega, kao u materiji. Život ima zadaću sam ostvariti svoju stvarnost (kao na primjer rast iz sjemena), a čovjekov život možemo razumjeti samo iz ontološkog proučavanja. Međutim, život treba osobu da bi imao što oživjeti jer bez osobe nema života.

Ova komunikacija duhovnog zdravlja zahvaćala je terapijsko djelovanje na vitalne organe, a posredovala se putem tumačenja i zatim uvođenja, kroz protumačene vježbe, u duhovno zdravlje na osobi, životu, srcu, savjesti i vjeri kao povjerenju.
Vježbom u tišini i miru dolazio je do osluškivanja svoje vrhunske sposobnosti, duhovne sposobnosti, gdje su sva rješenja moguća.

Za ovu osobu sljedeći su koraci bili od životne važnosti jer mu je nedostajalo povjerenja u ljude i Stvoritelja. Doživjevši stres, šok i strogost roditelja, u njegov se genom se upisalo krivo uvjerenje da nije voljen i da nema povjerenja osloniti se na ljude i život. Zbog toga se životnim traumama opirao svim silama upirući se u razum i volju, želeći se dokazivati.

Praktično

  1. Rečeno mu je da pokuša u sebi pronaći gdje je on kao osoba, da pokuša doživjeti svoju osobnost. To će najlakše postići ako si postavi pitanje: „Tko sam zapravo ja? Svi su drugi drugačiji od mene. Zato sam original, ali i dragocjen. Imam samo sebe i svoj život. Ne mogu živjeti tuđi život i zato sam ja odluka za život. Moram spasiti svoj život, a to znači početi ga ljubiti.
  2. Što znači ljubiti život unatoč krizama? Shvatiti da su nam krize uvijek bolne, ali ako se hrabro suočimo s njima, možemo ih iskoristiti jer nam nude mogućnost da se saberemo, prisjetimo tko smo, zacijelimo i preobrazimo.
  3. Što je sudbonosno za tebe? Samo dvoje: prvo, ti si bitan, a zatim izvor iz kojeg si potekao, apsolutni bitak, tvoj Stvoritelj. Sve ovisi o tvojoj odluci. Možeš očajavati, a možeš se nadati izlasku iz krize. Možeš se predati porazu i poniženju, ali možeš i prkositi zlu. Ti si na potezu.
  4. Tvoja veličina počinje ovdje, kad se bez cinizma i samosažaljenja možeš prihvatiti onakvim kakav jesi. U životu je najvažnije zavoljeti sebe i svoj životni put. Oboje ti je darovano od Nekoga. Ljubeći sebe ljubiš i Darovatelja života.
  5. Prihvaćajući sebe omogućuješ da se tvoji talenti otkriju i razrastu te da se svaki dio tvoga bića slobodno razvija. Tako postaješ uvjerljiv jer imaš iskustvo ljubljenosti i, zbog toga, sposobnost raditi posao koji ti je dodijeljen i u njemu uspijevati.
  6. Prihvaćajući sebe oslobađaš se ljudskih obzira i postaješ sposoban voljeti druge.
    Bit ćemo ono što o sebi vjerujemo. Znanost nam jasno artikulira da smo originalne osobe i da ne postoje dvije iste osobnosti. Medicina govori da nam je dostojanstvo urođeno, a filozofsko-teološka antropologija da naše dostojanstvo proistječe iz samog stvaranja i da su ta prava na poštivanje transcendentnog dostojanstva ljudske osobe starija od društva i društvu se nameću.
    To su istinite informacije o tebi, o nama. Vjerujemo li im?

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Total
0
Shares
Prev
Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Tomislav Ivančić, dio iz knjige Ostati uspravan KROZ KLJUČANICU Bilo je vruće

Next
Vidiš li me, mama? – iskustvo hagioterapije

Vidiš li me, mama? – iskustvo hagioterapije

Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati