Skoči s povjerenjem

Piše: Kristina Jurković

Ovih dana preda mnom se našla odluka: hoću li se ohrabriti ući i zaplivati u naoko ledeno more ili ostati tek promatrati ga s neispunjenom čežnjom u srcu. Kažem naoko ledeno jer takvim se učinilo sve dok ga nisam na vlastitoj koži iskusila. Svima nam je znano da je u ovo doba godine more hladno, budući da se još nije stiglo dovoljno ugrijati na suncu. Slušam kako čak i oni koji krenu smočiti barem noge tiho promrmljaju: „Brrrrr, hladno je”, te brže-bolje izjure van. Gledaju ga, dive mu se, ali u njega ne ulaze. I tako mnogi čeznutljivo promatraju, a tek se rijetki odvaže i iskusiti ga.

No, presudna je samo početna odluka: idem! Nakon toga još presudnije je ići korak po korak, malo-pomalo, mic po mic, ali odvažno nastaviti kretati se sve dalje i sve dublje, dati vremena i tijelu da se privikne na novi „ledeni ambijent”, sve do trena kad se čovjek konačno sav prepusti i zapliva u morska prostranstva. Milina! Tek kad sam i sama tako učinila mogla sam iskusiti pravu radost jer sam tu odluku najprije donijela, potom u njoj ustrajala i na kraju je provela u djelo. 

Tako je i s čovjekovim odnosom prema njegovoj duhovnoj dimenziji. Promatrati duhovnu dimenziju iz daljine, samo govoriti ili slušati o njoj, a pritom istovremeno ne ulaziti u iskustvo „prostranstava i blagodati” njezinih zakonitosti ništa nam ne znači. Može nas samo frustrirati ili odvesti čak na krivi zaključak da se čovjeku ni ne isplati ići tim putem, putem duha. A to znači putem slobode koja sve dalje i sveobuhvatnije istražuje, spoznaje, gleda, očekuje, odlučuje se samo za dobro i kreće se putem dobra. A znamo da je upravo Dobro, Dobrota u temelju svega što postoji. 

Tek kada zaplivaš u „more” Dobrote, opažaš njegove „blagodati”, kako za sebe, tako i za druge, i poželiš još više izložiti mu se, postati suradnik tog istog Dobra, graditi svoj život na njegovim čvrstim i nerazorivim temeljima. 

Tek kada zaplivaš… onda je lako povjerovati da si i sam vrhunsko dobro kao osoba koja je od početka željena, pomno isplanirana, stvorena, unikatno modelirana iz ruke Vrhunskog Tvorca koji poznaje svaki pokret i najmanjeg „vala dobrote” u tebi i u svijetu oko tebe, koji jest sama Apsolutna Dobrota i Bezuvjetna Ljubav i koji ti želi, hoće i može činiti samo dobro. Ali čeka strpljivo na tvoju odluku i nutarnji pristanak tvojega srca. Tek kada si tako obavijen Ljubavlju koja te ljubi uživaš „plivajući kroz život”, zaštićen i odnjegovan u srcu samog Života koji te oživljava i sve oštećeno u tebi regenerira. 

Tek kada zaplivaš… onda je lako, čim spaziš prljavštinu zla na sebi, isprati je u bistrini mora te Dobrote, čistiti se kroz iskreno kajanje i praštanje. Znajući da se kajanjem oslobađaš svakog trunke krivice, a praštanjem mičeš iz svojeg srca i najmanju bol nastalu zbog ubačenog uvrediteljevog zla i laži na koju si pristao.

Tek kad zaplivaš… onda je lako, unatoč svim naporima i otporima u sebi i izvan sebe, „plivati protiv struje”, ne bojati se ni „plime” ni „oseke” ni naoko ledenog mora.

Sve je drugačije kada s povjerenjem dopustim da zakonitost duha pokreće i usmjerava ne samo duhovno, nego i sve tjelesno i psihičko u meni. Tek tada u punini mogu iskusiti kako je lijepo biti čovjek! 

Poštovani i cijenjeni čitatelju, i ti si taj „dragocjeni biser”, original kojega svijet treba i čeka da zaživi u svoj svojoj raskoši života koji je kao dar položen u tebe. 

Odvaži se i skoči s povjerenjem u „more” Života, u „more” Dobrote! Stvoritelj i mi ti se radujemo! Dobro nam došao! 

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.