POSLJEDNJU RIJEČ IMA ŽIVOT
Depresija nije novovjeka bolest. Od nje su patili i veliki sveci i velikani Staroga i Novoga zavjeta. Među starozavjetnim prorocima Jeremija je bio osobito depresivna osoba. Možda je baš zbog takvoga duševnog stanja mogao napisati knjigu tužaljki. Dobro je pročitati opis njegove depresije kako bismo je mogli usporediti sa svojom te uvidjeti da možemo postati veliki, genijalni i slavni samo ako ne gubimo nadu, nego ako znamo, poput proroka Jeremije, viknuti Bogu.
Evo Jeremijina opisa: “Ja sam čovjek što je upoznao bijedu pod šibom gnjeva Božjega. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. Iscijedio je meso moje, kožu moju, polomio kosti moje. Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. Zazidao me, ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. Kad sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. Meni on bijaše kao lav u zasjedi. U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. Postajao sam smiješan svom narodu, rugalica svakidašnja. Gorčinom me hranio, pelinom me napajao. Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća! Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Gospodina dolazi.”
No prorok Jeremija traži izlaz, viče Bogu, moli, sjeća se njegove riječi i tako nalazi izlaz iz svoje bijede i depresije. Ovako moli Boga: “Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro, tvoja je vjernost velika! Gospodin je dio moj, veli mi duša, i zato se u nj pouzdajem. Dobar je Gospodin onom koji se u njeg pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Gospodnje! Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. Jer Gospodin ne odbacuje nikoga
zauvijek: jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. Jer samo nerado ponižava i rascvili sinove čovjeka.”
Jeremija zna da ni jedna noć nije bez svanuća. Nema ni jedne patnje koja ne bi završila, ni jedne operacije koja ne bi prestala. Nema glavobolje za koju ne bi bilo tablete, lijeka, pa i potpunog iscjeljenja. Bog ne šalje bolesti da nas satru, nego da nas učine jačima, da nas duhovno podignu. Svaka nam je bolest dana da nas potakne na molitvu, da nas ispuni Božjim Duhom kako bi na taj način oživio naš duh i spasila se naša duša, a onda će i tijelo biti zdravo. Tko to zna, neće očajavati, nego će iz svake nevolje i bezakonja izići zdrav.
Psalmi su takoder prepuni takvih vapaja Bogu i sigurnosti da nas ništa u životu ne može uništiti. Posljednju riječ ima život, jer Bog je Život. Zato psalmist kaže: “Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim. Gospodin je štit života moga, pred kime da strepim. Kad neprijatelji moji navale na me da mi tijelo žderu, u Gospodina ću se uzdati.”
Gospodin je svjetlo i spasenje. No on ponekad voli ugasiti svjetiljku da vidi kako ćemo se ponašati. Depresija je stoga pitanje koje Bog postavlja čovjeku. Hoćeš li se i tada pouzdati u Boga i znati da će tama proći te da će Bog opet upaliti svjetlo, ili ćeš početi očajavati? To bi značilo da si do sada bio ateist, da nisi Boga štovao povjerenjem u njega, nego si više vjerovao zlu. Bog nikada ne može biti zao, nikoga ne može ostaviti u bespuću i paklu. Milosrdan je prema našim grijesima i lutanjima, u opraštanju nalazi užitak; zadaje nam ranu, ali je svojom rukom zacjeljuje. Božja smo djeca i on ne može, pa da smo ne znam kako griješni, ne imati milosrda i samilosti prema nama. Milosrdan je baš zbog toga što smo tako slabi i što smo pali, pa nas još više voli i trči za nama da nas uzme za ruku i izvuče iz naših ponora i našega mraka. “U tvojoj ruci, Bože, sudbina leži moja. Dok ti uza me stojiš, pred kim da strepim ja.” To su riječi koje bi trebao ponavljati svaki bolesnik.
Depresije su, čini se, ponajprije bolesti duha. Stoga liječenjem čovjekova povjerenja, obraćanjem Bogu, molitvom i riječju Božjom postižemo najsnažniju okrepu i najsigurniji put prema ozdravljenju. Pa i onda kad je bolesniku potrebno liječenje medikamentima, molitva je podrška da dođe do potpunog iscjeljenja od depresije. Često bolesnici ne mogu sami moliti, ali zato mogu drugi za njih i uz njih, mogu biti s njima, čitati im Božju riječ, dati im nadu i pomoći im da mole i zavape Bogu.
Nikada ne treba podleći krizama života.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
