SAMO LJUBAV VRIJEDI
Veliki filozof, matematičar i fizičar Pascal je rekao: “Kap ljubavi je više nego ocean volje i razuma.”
Razumom spoznajemo, preračunavamo, mjerimo i stvaramo znanost. No znanost nema ništa s čovjekovom osobom, ne mijenja ljude, nego samo njihov ambijent. Ona je uistinu stvorila čudesne aparate, strojeve, automobile, kompjutore i zrakoplove, ali nije uspjela ni jednog čovjeka učiniti boljim. Iz te činjenice proizlazi i prijetnja čovječanstvu. Čovjek postaje moćan u tehnici, ima najmoćnije i najsavršenije oružje, najbolja sredstva za komuniciranje, ali sam ostaje nepromijenjen i slab.
Zla svijeta dosad su do ljudi dolazila sporijim putevima, jer nije bilo telefona, televizije, radija, novina, zrakoplova, vlakova, automobila i nadzvučnih letjelica. Sada se zlo munjevito širi među ljudima, postaje napast i vlasništvo svih. Tako su znanstvena i tehnička dostignuća čovjeku omogućila ljepši život, ali su zlo učinila dostupnijim i privlačnijim, stvorila bolje uvjete za njegov razvoj medu nama. Tako se dogada da pšenica raste brzo, ali da kukolj raste još brže. Povrća i voća imamo ne samo u jesen, nego kroz cijelu godinu, ali nam je tlo zatrovano i donosi bolesti. Imamo, ali bit će nas sve manje. Ne samo da nas se rađa sve manje i da sami zahtijevamo da nas bude što manje, nego i kapitalistički sustav svojoj marketinškoj utrci zahtijeva usavršavanje i umnožavanje proizvodnje, a to se ne može bez kemijskih sredstava i bez otrova koje čovjek udiše, jede i pije.
Razum je stvorio sve oko čovjeka, ali on nema pristup u čovjekov duh, u njegovu savjest, u njegovu etiku. Razum može donekle analizirati čovjekovu moralnost i etičnost, ali ne može ništa učiniti na njegovu popravljanju, ne može mu dati moralnu snagu da se oslobodi zla, ovisnosti, mržnje i patnje. Jednako je tako sa čovjekovom voljom. Čovjek može željeti, htjeti i odlučivati, ali je dalek put od odluke do izvršenja. I ne samo to: ako je čovjeku oslabila volja, dostupnošću različitih užitaka i laganim načinom zarade i preživljavanja, preživjet će s mnogo manje etičnosti a s više pokvarenosti. Stoga je u napasti da zlim odlukama, devijacijskim teorijama i mislima odlučno krene u proboj u svijet te tako zarazi bezbroj ljudi i uništi njihove duše.
Dobro je kad čovjek ima jaku volju, ali što će nam jaka volja razbojnika, terorista i fundamentalista? Što s jakom voljom zločinca, čovjeka koji mrzi čovječanstvo i ide za njegovim uništenjem, što s jakom voljom lopova i kradljivca, sadista, mrzitelja čovjeka, lijenčine? Odlučna volja, dakle, malo vrijedi ako je srce prazno i ako čovjek nema unutarnju snagu da učini ono što je dobro; još više, ako srce nije dovoljno čisto da može diktirati pozitivne misli, čestite odluke te tako pomoći ne samo u njihovom ostvarivanju nego i njihovom rađanju. Jer, u srcu nastaje zlo, ali može nastati i dobro. Srce je odlučujuće. No nad srcem ni čovjek nema vlast, a kamoli tehnika, znanost, razum i volja. Srce je duhovna čovjekova sfera i nad njime vlast ima samo Bog.
Sveti Ivan kaže da je Bog ljubav – to znači da je ljubav svemoćna. Bog je također svjetlo – to znači da je ljubav svjetlo i da je nikakva tama ne može uništiti. Prema tome, imamo li ljubavi, tada smo u svjetlu, tada mrak ne može protiv nas. Imamo li ljubavi, tada nam je dobro jer smo u srcu čisti, slobodni, lakše dišemo, ali tada su i drugi oko nas sretni, zadovoljni i mirni. Ako je u nama ljubav, tada će se svi osjećati dobro poput djeteta u majčinu krilu ili na očevim rukama. Ako je srce slobodno, ako je ljubav u nama prisutna, tada neće biti ekoloških problema, meduđljudski će odnosi biti dobri, moći ćemo posvuda ići i nitko nas neće napadati, nego će nas svi braniti. Novi svijet nastaje u srcu ako je ono povezano s Bogom. Srce koje moli ispunja se Božjim svjetlom i Božjom snagom, te postaje moćno da popravi čitav svijet.
Milijunima ljudi pomogla je jedna žena: Majka Terezija. Jedna ljubav, pa bila ona samo kap, može popraviti bezbroj ljudi i preokrenuti njihovu životnu sudbinu, rasvijetliti njihovu stazu da vide kamo vodi put i da tamo podu. Ljubav je ne samo svjetlo, nego i snaga da se ide u tom svjetlu. Pa ako ti i ja pođemo tim putem, svijet će već danas biti bolji, a prepuno će nade biti u ljudima oko nas. Sve ćemo ljude okupljati oko sebe, jer u konačnici čovjek čezne jedino za ljubavlju.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
