Pripremila: Anđela Čale
Ovaj vikend su održani seminari nove evangelizacije. Donosimo iskustva sa online seminara na kojem je bilo preko 100 sudionika iz cijeloga svijeta i sa internog seminara koji se održao u Zagrebu.
Duha Svetoga u ovom razdoblju svoga života trebam, zato što vidim kako moj poziv u evangelizaciji vapi za stvarnom suradnjom i ostvarenjem. Moj poziv također vapi za budnošću, pronicljivošću, hrabrošću. Vidim kako bez njegove intervencije ostajem slijep pored zdravih očiju, ostajem prevaren makar je preda mnom ponuda istine i slobode. Duha Svetog doživljam čim mu malo odškrinem svoja vrata, kako me uvijek iznova iznenadi na nov način gdje god da se nalazim. Ovih dana sam također to doživio boraveći u bolnici. Od nas četvorice u sobi najteži bolesnik među nama je bio i najarogantniji, jedva da nas je htio pogledati. Kako su malo po malu drugi pacijenti odlazili ostali smo nas dvojica sami. Iznenadio me, rekao mi je promatram mudrost u tebi, znaš 40 godina sam veliki poduzetnik imam tvornicu namještaja i sada kada tebe gledam odlučio sam sve prodati i predati svoj život ako poživim Bogu i obitelji. Moram reći da sam zanijemio, u nijednom trenutku tom čovjeku nisam Boga spomenuo.
.. U njegovim suzama sam vidio suze živoga Isusa na zemlji. Iz te situacije uvidio sam kako Bog priprema staze našeg života bez da se mi moramo puno truditi. Naše je samo da ostanemo vjerni u gledanju i divljenju njegovim djelima. Sreća pa se Bog pobrinuo da mi se u torbi našao jedan novi primjerak knjige susreta sa živim Bogom za njega.. Stvarno je Bog nevjerojatan i uvijek budi na nov način naš anestezirani poziv…
Mario Modrić
Opet drugačiji, poseban, nove riječi, nova iskustva dobrote, istine i ljepote te jedinstva Oca, Sina i Duha Svetoga. Sve je bilo posloženo i dostojanstveno kroz naše voditelje u Duhu Svetom. Neke rečenice koje su me posebno dotaknule:
– Ljubiti svoje neprijatelje znači oprostiti, ja opraštanjem idem u nebo, a oni u čekaonicu dok se ne pokaju.
– Jedini lijek protiv ideologija je Nova Evangelizacija.
– Gdje je moj život u kontekstu Evanđelja?
– Moja vjera može proizaći samo iz moga iskustva.
Zoran Škugor
Na ovom seminaru vidjela sam kako se trebam baviti konkretnim i bitnim stvarima
na sebi. Trebam još jače i žarče zakoračiti u praksu. Zatim, kako je u meni nešto sazrelo da otpadne i da se rodi novi svijet unutar mene. Nakon drugog dijela seminara – nije mi se spavalo. Prvo sam iz bilježnice bitne stavke unosila. Nakon toga vuklo me da čitam Smjernice ZMiR, i o životu profesora. Osjećala sam vatru i zaigranost u sebi i želju da progutam svako slovo. Ulazile su rečenice u mene poput pečata. Prvi put sam iskreno molila za zvanje, onda sam pripremala Evanđelje koje ću čitati drugi dan. Bila je prisbodoba o sjemenu. Kad sam došla na svetu Misu doživjela sam kako je u meni još veći plam da molim i da se u meni rodi novi čovjek i zvanje, na Misi se čitala upravo ta Riječ.
Nakon toga nisam imala potrebu da razvijem na glas neku duhovnu pjesmu. Shvatila sam da sam time htjela nešto pokazati ili dokazati? Komu? Shvatila sam kako iz ove sabranosti i prisutnosti Isusa prijatelja ne želim više nikada izaći. Da trebam živjeti s Njim u tišini u nečem što znamo ja i On, a pustiti Njega da čini iz toga što Mu milo i drago.
Potrebno je utvrdu taj projekt gradi IZNUTRA. Kad primam…U meni – s Njim..I to vodi prema izgradnji istinske bliskosti i odnosa s Kristom . Što se više dajem na van i trudim na van – to gubim priliku upoznati istinski sebe i Isusa iznutra Na Njegov način.
Sandra
Na internom seminaru uživo održanog proteklog vikenda pod nazivom “Gospodin moj i Bog moj!” mogli smo iskusiti blagodati i bogatstvo jedinstva i jedinstvenosti “žive Crkve” okupljene u ime Gospodina našega Isusa Krista. Prostore tišine i sabranosti ispunjala je stvaralačka snaga Duha Svetoga koja nas je oživljavala i ozdravljala. Sloboda u kojoj se svaki od prisutnih izricao i tako na vidjelo iznosio ono “blago položeno u glinenim posudama” sve nas je otvaralo divljenju prema našem Stvoritelju. A u toj otvorenosti Stvoritelj nas je ispunjao ljubavlju. A kako i ne bi, jer kako reče jedna od voditeljica: ” Stvoritelj je stvorio čovjeka zato jer se zaželio ljubavi izvan Presvetog Trojstva”.
Kada je druga voditeljica postavila pitanje: Isuse, tko si ti meni? ganuo me odgovor jedne od sudionica seminara: “Isuse, ti si moj TI!” U njemu sam jasno prepoznala srž vlastitog odnosa prema Isusu iako je moj odgovor bio nešto duži: Isuse, ti si meni bliski prijatelj i Gospodin, jedini Autoritet, osoba bez koje ništa ne bih mogla; ni postojati ni išta učiniti. Ti si jedina osoba kojoj mogu sve povjeriti i znati da ćeš mi uzvratiti samo ljubavlju. S tobom, Isuse, nema razočaranja ni prevare. Ti si vjeran svojim obećanjima. Uvijek si tu, za mene, na mojoj strani. Ti me opravdavaš! Sve moja radost i mir u srcu dolaze od tebe. Ti si jedini svjedok svih mojih situacija, posebno onih kada mi je bilo najteže. Ti i ja zajedno pobjeđujemo sve! Ti si Isuse Život a ima li išta veće od života?
Kao i svaki do sada tako mi je i ovaj seminar bio poticaj za novi iskorak. Spoznala sam to i kroz svoj odgovor na zadanu rečenicu: Mislim da mi je potrebno obraćenje i sada jer…
… ako stanem tada ću zaostati i tad me više neće biti, budući je duh uvijek nov i ispred mene. A ja sam stvorena da se razvijam jer tek tada živim. Velik je put već prijeđen u onome “obratiti se od…”, ali sada treba prokrčiti put ka onome
“obratiti se prema”:
Prema živoj vjeri koja i “gore premješta”.
Prema ljubavi po kojoj će nas i drugi prepoznati.
Prema hrabrosti i odvažnosti govoriti i živjeti istinu kada je ona progonjena danas.
Prema poniznosti u prihvaćanju sebe konkretne i života konkretnog a ne zamišljenog, praktičnog a ne teoretiziranog.
Prema radosti, slobodi, oduševljenju, gorljivosti, svetosti… da autentično budem i ostanem “sol zemlje” i “svjetlo svijeta”, čovjek za druge…
Kristina Jurković
