Izvor: Ante Vrhovac
Nadbiskupsko sjemenište „Petar Barbarić“ u Travniku bilo je domaćinom višednevne duhovne obnove za obitelji, koja je održana u organizaciji Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije, te u suradnji s Centrom za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i zajednicom „Molitva i Riječ“. Voditelji duhovne obnove koja je imala za temu „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1, 27), bili su Ivica Lulić, dipl. teolog, i Silva Vrdoljak, teologinja i hagioasistentica. Program i sadržaj ovog susreta, koji je trajao od 21. do 24. kolovoza 2025., slijedi su model pokojnog vlč. Tomislava Ivančića, utemeljitelja zajednice „Molitva i Riječ“ i hagioterapije.
Kroz razmatranja, osobnu molitvu, sakrament pomirenja, slavlje Euharistije, klanjanje, razmjenu iskustava i zajedništvo sudionici su mogli ulaziti u ljepotu i spasenjsku dimenziju kršćanske antropologije koja je utemeljena na stvaranju čovjeka kao muškarca i žene te na čovjekovoj egzistencijalnoj upućenosti na Boga Isusa Krista, kojega susreće snagom Duha Svetoga. Za sve dane duhovne obnove za djecu prisutnih roditelja bio je pripremljen poseban program koji je uključivao kako rekreacijske trenutke tako i one odgojne i vjerske.
Svoje pozdrave i blagoslov svim sudionicima duhovne obnove uputio je mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit. Poseban trenutak ovoga susreta, na kojemu je sudjelovalo 13 obitelji iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, bio je posjet kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskog nadbiskupa u miru, koji je s prisutnim obiteljima slavio svetu misu te održao kratki susret u kojem je progovorio o važnim obilježjima zdravog kršćanskog bračnog i obiteljskog života. Nakon toga bila je prilika da mu prisutni supružnici i roditelji upute svoja pitanja. Jedna od glavnih kardinalovih poruka bila je da je u pastoralu prošlo vrijeme masovnosti i da je došlo vrijeme osobnosti te da su stoga sve više potrebni susreti slični ovoj duhovnoj obnovi u kojoj će manje skupine vjernika osobno rasti u iskustvu vjere i zauzetosti u njenom življenju.
Zadnjeg dana susreta, na nedjeljom euharistijskom slavlju, sudionicima su se pridružili i mladi iz župe sv. Ivana Krstitelja u Travniku koji su animirali liturgijsko pjevanje.
Budući da je u ovoj duhovnoj obnovi sudjelovalo ukupno 100-tak osoba (roditelji, djeca, tete za djecu, voditelji, svećenici, redovnice, osoblje sjemeništa) te da se radi o višednevnom intenzivnom programu, ovo je bio najveći dosadašnji događaj u pastoralu braka i obitelji kojeg je organizirao Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije.
U produžetku vam donosimo iskustva sa duhovne obnove.
Iskustvo jedne tete čuvalice:
Doživjeti da te Gospodin čuje i uslišava tvoje molitve zaista je posebna milost. Ali put do toga nije unaprijed trasiran, niti postoji obrazac po kojem moraš postupati da bi se to dogodilo. Jedino što ti je potrebno je vjera i ustrajnost. Tako je uslišanje moje molitve započelo i prije nego što sam i znala za što molim. Bilo je to prije nekih pet-šest godina, točnog datuma se ne sjećam, ali ono što se sjećam jeste propovijed mladog svećenika koji je taj dan predvodio svetu misu u sjemenišnoj crkvi sv Alojzija Gonzage u Travniku. O čemu je točno tema bila ni ne znam ali ono što znam jeste da sam taj dan odlučila moliti za njega. Bio je to snažan poticaj i ja sam ga prihvatila, a na kraju što me koštalo dodati još jedno ime na popis osoba za koje molim.
Istodobno sam molila i za Zajednicu, toliko sam željela da u moju Središnju Bosnu dođe ta radosna vijest koju je naš profesor Ivančić proširio po svijetu, a koja je i mene na jedan poseban način zahvatila i u meni oživjela. Čak sam u jednom momentu i ozbiljno počela organizaciju seminara i sve se činilo tako mogućim dok mi nije otkazan termin. 
Nisam bila razočarana, znala sam da će se seminar dogoditi, samo nisam znala kad i kako, i što ja trebam učiniti. No…
Odavno je ON već odredio mjesto i vrijeme seminara. Znao je Gospodin da će to biti od 21. do 24. kolovoza 2025.god. u Travniku (u sjemeništu) i da će (su)organizator biti moj mladi svećenik sa početka priče. I sada kao nikada vjerujem Ti Gospodine da je sjeme posijano i da ćeš učiniti velika i čudesna djela. Kada, kako i za koga ja to ne znam, jedino što znam je da Ti mogu vjerovat.
Hvala ti Gospodine.
Snježana Dragić, III točka formacije
Kako sažeti, a ne zaboraviti prenijeti Vama dragocjeni čitatelji svu toplinu i radost, milost i zajedništvo koju smo kao sudionici ovog seminara za obitelj svi osjetili i proživjeli.
Uvodne riječi dragog don. Ante Vrhovca bile su:
“ Niste sami, Majci Crkvi je stalo do obitelji i braka. Oni su središte čovječanstva i srce društva. To je i razlog zašto smo organizirali ovaj duhovni sadržaj za Vas“ .
Tih dana je gorjelo je u nama, a sada, kreće praksa koja je ključna u življenju zdravog i budnog kršćanskog braka.
Ono što ću posebno ponijet s ovog seminara je spoznaja da su supružnici u braku poput dva oka. Dva oka u očnoj šupljini su 2 zasebna organa jednog osjetila, osjetila Vida koja gledaju za sebe i preko vidnog živca prenose sliku u jedan centar za vid u mozgu. Centar za vid im je jedina dodirna točka. Tu slika postaje jasna, ta usporedba mi je kao skromnom biologu nekako izbistrila spoznaju i legla u srcu. Ok, draga moja, mi smo dva svijeta različita s jednim centrom, to je Bog ISUS KRIST, i dok ga gledamo slika je jasna. Pokušamo li skrenuti pogled i recimo gledati u vrh nosa nastat će pomutnja i slika će se duplati. To nam se događa kada nam pogled zaluta i krenemo gledati jedno u drugo. Usmjerimo pogled prema Isusu, njega gledajmo i razveselimo se, što kaže jedan Psalam. Kriza braka je kriza tvog odnosa s Isusom. Ti, Ja sam na redu.
Hvala našim tetama čuvalicama i svom osoblju KŠC Petar Barbarić koji su pokazali ono Bosansko domaćinsko srce i na svakom koraku sudionicima pružali toplu riječ , pogled i osmijeh. Dovoljno je napomenuti da smo se na parkingu zadnjeg dana rastanka, zadržali više od sat vremena, kao da nitko nije htio prvi napustiti to gnijezdo zajedništva. Hvala ti i slava Isuse Bože naš.
Matija Katava
Milosti i ljubav koja se izlijevala u naša srca ovih dana su neopisive riječima. Toliko zajedništvo i radost s nepoznatim ljudima, koje povezuje sve ljubav prema istom Ocu i Majci Nebeskoj. Želim s vama podijeliti u par teza svoje iskustvo i zahvale sa susreta obiteljske duhovne obnove.
Zahvalna sam za spoznaju da moj osobni susret s Isusom iscjeljuje moj odnos sa suprugom (njegove mane i propusti su stepenice za moj osobni rast u Kristu).
Zahvalna sam za spoznaju da je moja rastresenost moj najveći neprijatelj i da me kroz nju odjeljuje od Krista. Ne stavlja me na velike kušnje i padove, a postiže isto a da toga ni sama nisam bila svjesna jer u mojim očima je to bilo na listi blažih grijeha.
Isuse hvala ti.
Martina
Na duhovnoj obnovi čula sam mnogo dragocjenih stvari i teško je samo nešto izdvojiti. Ali imaju dvije rečenice koje sam i ranije puno puta čula, pročitala, ali koje su mi ovaj put baš jako “odjeknule” i “sjele” u srcu, a to su:
- *NEMOJ SE OKRIVLJAVATI* jer znamo tko je taj lažac tužitelj
- *PLANIRAN SI* , ma nema veze jesu li te roditelji planirali ili ne , znamo tko nas je od početka istinski želio.
Ono sto me dodatno privuče ovakvim duhovnim obnovama jest i spoznaja da se ne moramo misliti što ćemo i kako ćemo s djecom, jer su tu bile i tete čuvalice (+Marin ) i na tome sam posebno zahvalna jer imamo vrijeme i sami za sebe, jedno za drugo, a prvenstveno za Gospodina. Uvijek iznova imamo priliku upoznati obitelji koje žive vrijednosti kao i mi, a od kojih usputno, spontano imam sto korisno čuti i naučiti.
Pozdrav iz Kiseljaka i Božji blagoslov, Vikica
Sve što sam tamo doživjela, premašilo je sva moja očekivanja.
Kroz ova tri dana, vidjela sam kolika je snaga našeg zajedništva u Gospodinu.
Nisam zapravo nikad doživjela da sam sa cijelom svojom obitelji (sedmeročlanom) s tolikom ljubavlju prihvaćena i ugošćena. To me ganulo do suza.
Osobno sam se susrela sa samom sobom i sa Stvoriteljem. Ponovno sam oživjela ljubav koju imam za Njega koji me stvorio i doživjela ljubav koju On ima za mene. Kao i to koliko su moje ljubavi potrebni moj muž i djeca.
Na pitanje naših voditelja: koje su zapreke da ove zakonitosti duha ne provriju u meni napisala sam popis. Potom smo bili u sobi u šutnji. Muž mi je rekao da misli da zna koji je problem kod mene. To me zaintrigiralo, a u isto vrijeme malo zaboljelo. Rekao mi je istinu o meni koju sam i sama zapisala na svoj popis. Kratko smo o tome porazgovarali i on mi je objasnio gdje je korijen svemu tome. U ljubavi me upozorio na to da ako nastavim njegovati nešto što me konstantno razara i deprimira da neću i dalje imati prostora za rast u našoj obitelji. U odnosu koji bi trebao biti prepun ljubavi prema njemu i prema našoj djeci. To me pogodilo ravno u srce i znala sam da je istina. On mi je bio kao neko ogledalo u kojem vidim svoj stvarni odraz, ne onaj koji bi ja htjela biti. Svjesno sam odlučila to napustiti i začula u srcu:
‘Uđi u radost Gospodara svoga!’ Mt 25, 21
Zato smatram dragocjenim dijeljenje iskustava i poticaja koje sam na razmatranjima dobila
‘Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime tu sam i ja među njima.’ Mt 18, 20
Tu sam spoznala koliko je važno shvatiti kako smo muž i ja upućeni jedno na drugo. Ja njega trebam. Ne samo kao muškarca, nego i kao osobu.
Rečenica susreta za mene je:
Ranjena si, povrijeđena si, pa nisi mrtva!
To mi je zaista trebalo da izađem iz nekog tog svog čudnog i turobnog svijeta i vidim se u svjetlu Istine Isusa Krista iz Nazareta. Ja mogu živjeti bez obzira na moju ranjenost. To je moja stvarnost.
Božji blagoslov
Marija Špar
Isprva kada sam ispunila prijavnicu nisam puno razmišljala što ću ja dobiti na ovom susretu nego da je ovo dobro za našu obitelj. Djeca imaju program, a mi ćemo sigurno čuti nešto korisno i to je bilo dovoljno. Sama činjenica da nikoga na to nisam pozvala dovoljno govori koliko sam entuzijastično krenula ali ovaj me susret dotaknuo snažno i osobno! Dobila sam odgovore na neka pitanja koja su jako dugo prisutna u mojoj glavi i hagioterapiju počela promatrati kao konkretno rješenje za životne situacije. Ranije sam čula za Tomislava Ivančića i neke od njegovih misli, ali ga nisam doživjela tako snažno kao sada. Tada mi se činio tako kompliciran i zamršen, a sada ga vidjeh tako jednostavnog i konkretnog, životnog. Čovjek koji govori o Duhu Svetom je prijeko potreban u ovom vremenu u kojem živimo, vremenu paraliziranih i duhom mrtvih katolika koji vjeru doživljavaju kao ukras a ne kao temelj svoga života.
Shvatila sam da i moj brak mora biti oživljen, da je organizam koji se razvija i raste onoliko koliko se mi kao individue otvaramo Duhu Svetom da živi u nama. Doista, različitosti i mane supružnika nisu mjesto za rasprave i razdor nego novi izazov i mjesto za rast, rast u prihvaćanju i naravno mijenjanju. Mane drugoga, mane onoga koga ljubiš itekako su tu i za tebe, specijalno su servirane jer se svet ne postaje unatoč njima nego baš radi njih. Jer ljubiš ono što svijet odbacuje i na što ne pristaje, a baš to je identitet Isusa iz Nazareta.
Bog vas blagoslovio
Marija Domazet
Stigoh u Travnik zabrinuta i preopterećena nekim svojim malim i sitnim životnim problemima..nisam očekivala ništa samo sam u srcu osjećala da tu trebam doći. Nismo u zajednici i jako malo ubiti znam o njoj, tek ću sada otkrivati i čitati neke stvari, a široki osmijeh don Ante i ljubaznost Andrije na samom dolasku razoružalo je svu tu i najmanju zabrinutost.
Cijeli osmi mjesec molimo i usmjereni smo samo da nas prosvijetlio Onaj gore o tome što ćemo sa stambenim pitanjem svoje obitelji i nekako sam ja mislila za to moliti i na duhovnoj obnovi, ali dogodilo se nešto sasvim drugo. O tome uopće nisam razmišljala, ni jednu molitvu nisam uputila.
Jer prije nego sto sam našla stan pronašla sam tebe Isuse, u svome mužu, u svojoj djeci, u svome križu.
Samo su mi te misli dolazile, a odlazile one ljudske, materijalne, došla sam tu otvorenog srca i duše i shvatila da bez Tebe je svaki temelj za stan /kuću loš… da ne vrijedi.
Ovi dragocjeni dani u Isusovoj prisutnosti zauvijek će ostati u mom srcu jer su popunili praznine koje je ostavio grijeh i zanemarenost duhovnog života..
Bogu hvala i slava!!
Adriana
Izdvojio bih i zahvalio svima vama što ste mi približili Isusa i Duha Svetoga kroz ova četiri dana. Što ste vjerojatno po Duhu Svetom doprli svi vi uključujući don Antu i don Jakova do moga srca. Da već sada u sebi oprostim nekim ljudima i jedva čekam doći kući zagrliti ih i oprostiti, maknuti taj teret sa sebe. Plodove za našu obitelj radujem se ubirati ovih dana. Ove dane smo proveli kao nikad toliko skupa, toliko zajedno. Ja i supruga nikad nismo toliko sami bili bez djece i brige. Jednostavno smo znali da su u dobrim rukama, a ja i ona smo mogli biti prepušteni Isusu.
Šutjeli smo na predavanju, molili se, klanjali, nismo puno razgovarali kroz ta 4 dana, a sve smo se razumjeli. Jako puno mi znači to.
Hvala svima i mojoj ženi što me dovela na ovaj susret, osjetio sam da je On tu, jer moje srce je sad otvoreno za sve promjene. Iskreno nisam znao ništa o ovome susretu niti o programu.
Kako su dani išli, tako smo ja i moje srce rasli za još i još. Pa mogu reći da jedva čekam doći opet sa svojom obitelji, vidjet te prekrasne ljude koji su nas tako lijepo primili i nastaviti rasti u vjeri i Duhu Svetom.
Marinko
Ovo je bila naša treća duhovna obnova za obitelj i znala sam da će nam biti dobro, lijepo, da ćemo se družiti, upoznati nove ljude i obnoviti duhom. Nisam imala neka velika očekivanja. Došla sam samo s jednim ciljem- da me ispuni snagom Duha Svetog za novi početak školske, pedagoške i radne godine. Ono što sam doživjela bilo je puno veće i snažnije, naravno, Bog uvijek daje stostruko, u izobilju.
Ljubav.
Djelotvorna Ljubav na svakom koraku i zajedništvo.
Ljubav u obitelji, među supružnicima, djecom, ljubav i briga Crkve za naše obitelji.
Služenje. Poniznost. Poslušnost. Radost.
Evanđelje u praksi.
Toliku ljubav službenika Crkve, svećenika, časne sestre i ostalih mladih poniznih poslužitelja, mladića i djevojke u travničkom sjemeništu nisam nikada doživjela. Bila sam zadivljena brigom Crkve za obitelji. U srcu su mi odzvanjale Isusove riječi:
„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“
Naravno da sam se bunila poput Petra koji nije dao Isusu da mu opere noge. Ni ja nisam dala da me svećenik poslužuje i kupi moje prljave tanjure i da sjedne za stol posljednji. No, ipak sam dozvolila jer sam spoznala da on vrši Isusove riječi. I s ljubavlju i radošću to čini. Spoznala sam kako teško prihvaćam ljubav. Ne znam primiti ljubav. Pa kako ću je onda davati, pomislila sam?! Danijela, pusti ga nek bude prvi. Isus je rekao da je došao služiti, a ne biti služen i ovaj svećenik ga svim srcem nasljeduje. Dopustila sam. I ostale dane nisam se više bunila. Prihvaćala sam.
Kako opisati svetu misu koju je za nas služio kardinal Puljić na kojoj smo obnovili svoje bračne zavjete. Nakon mise ostao je s nama na večeri, a poslije večere dao nam je 12 najvažnijih pravila za život u braku. Tumačio nam s ljubavlju i strpljivo odgovarao na naša pitanja. Zar nije ostao s nama poput Isusa na večeri s dvojicom iz Emausa.
Zatim seminar kojeg su vodili Ivica Lulić i Silva Vrdoljak kojemu je bio cilj promijeniti čovjeka u srcu, da čovjek postane svjedok i iskra za druge ljude. Ivica je naglasio kako se Duh Božji ne ponavlja. On se izljeva! Duh Sveti ne silazi na naše šalabahtere. On dolazi tamo gdje je srce otvoreno za promjenu, za rast.
Daj Bogu dozvolu da uđe u tvoju slobodu!
Silva je govorila o ranjenom povjerenju i kako nam je svima teško vjerovati i dati pristanak jer smo tu svi oštećeni. Od trenutka začeća u nas je ušlo toliko nepovjerenja. Svi trebamo duboko ozdravljenje tog povjerenja. Oslonac na osobu. Kad se dogodi oslonac, preobrazba dolazi iznutra prema van. Vjera se aktivira povjerenjem! Bilo je navještaja i puno prakse i posredovanja duhovnog zdravlja. Podsjetila nas je kako smo svi pozvani na svetost.
Posebno zahvaljujem za rečenicu
„Cijeli svijet čeka na moju promjenjenost!“ koja me motivirala za novu odluku.
Da, želim se mijenjati. Želim rasti. Pristajem biti vrhunska. Dajem Ti dozvolu da me mijenjaš iz korijena. Hvala što ozdravljaš moje povjerenje u tebe.
Hvala Ti za sve novo što činiš i već nastaje u meni, mom životu, braku, mojoj obitelji.
Teško je riječima opisati sve što smo iskusili u Travniku u ta 4 dana. To treba doživjeti.
Živi Bog među nama. Na svakom koraku.
Zahvaljujem Stvoritelju što me pozvao da iskusim evanđelje u svakidašnjem životu.
Istina je! Isus je živ i prisutan među nama po svome tijelu, Crkvi.
Crkva je Majka i brine za sve nas!
Danijela Jurišić
