DAN BEZ MOBITELA
Nedavno mi je na mobitel stigla obavijest kako sam ovaj tjedan koristila mobitel 24 minute više nego prošli tjedan. Malo sam zastala i brzo se počela u mislima opravdavati kako sam vjerojatno puno toga morala odgovoriti i odraditi. Danas je sasvim normalno većinu komunikacije ostvarivati preko sms poruka, e-mailova, chatova i brojnih drugih aplikacija koje nam omogućuju sudjelovanje na raznim video sastancima, predavanjima i konferencijama. Bez mobitela i kompjutera više ne možemo zamisliti našu svakodnevicu, na njima čitamo vijesti, slušamo glazbu, gledamo serije i filmove, pomoću njih fotografiramo, snimamo, učimo, računamo, kupujemo…
No, istovremeno primjećujemo da je današnji čovjek sve više rastresen, preopterećen, bezvoljan, tjeskoban, nezadovoljan, neprestano umoran. Usprkos brojnim elektroničkim pomagalima koja mu “pomažu”, čovjek ima sve manje vremena za sebe i za druge ljude. Zaboravili smo kako je to biti bez vanjskih podražaja, jednostavno ne raditi ništa, neobično nam je kad smo sami sa svojim mislima, u tišini, u promišljanju. Biti o nečemu ovisan znači, da je nešto tako zaokupilo tvoju stvarnost da bez toga više ne možeš, da je tebi to na prvom mjestu, da ti više nisi gospodar svojih misli, riječi i ponašanja. Sloboda se gubi postepeno, polako, negativna navika jednostavno se “uvlači”, malo po malo, u našu svakodnevicu i za čas, tiho i neprimjetno, počinje pritiskati i preuzimati kontrolu.
Danas je prilika da se zapitamo: “Ima li u mome životu nešto što me zarobljava? Što je to? Bez čega to ne mogu? Da li je to jutarnja kava, dnevne vijesti, cigareta? Koliko dnevno vremena provedem gledajući u mobitel? Mogu li ga ostaviti negdje po strani ili svako malo gledam na njega? Možeš li donijeti odluku da ćeš sutra ugasiti mobitel na jedan dan? Čini li ti se to kao lagan ili težak zadatak? Misliš da je to lagano učiniti? Odvaži se i probaj!”. Sjećam se kako nam je profesor Ivančić nakon jednih duhovnih vježbi dao zadatak da do kraja toga dana ne kažemo više niti jednu negativnu riječ. Odmah sam pomislila kako to nije težak zadatak, jer je vrijeme kratko, brzo ćemo svi na spavanje, no, jako brzo sam se “poskliznula” i uvjerila se kako se za dobro, istinu i slobodu potrebno itetako boriti, učiniti napor, uložiti trud, a sve sa ustrajnoću i strpljivošću koje proizlaze iz osobnog odnosa sa Stvoriteljem.
Pogledaj, dragi prijatelju, kako je lijepo biti gospodar svojih želja, gospodar svojih nagona, svoga jezika i svoga ponašanja, svoga vremena, svojih dana. Odlući reći svoj NE svemu onome što ti oduzima vrijeme, radost, mir, sabranost, slobodu. Odloži mobitel, ugasi kompjuter, dopusti sebi da u tišini promišljaš o ovome što si pročitao…
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
