Tomislav Ivančić, „Minuta za tebe“, snimka od 5. siječnja 2022. godine
Transkript napravila: Marina Ćavar
Krepost je suprotnost grijehu. Krepost je snaga dobra. Biti krepak, znači biti svjež, snažan, oboružan silom i snagom. Krepost je, dakle, isto što i snaga i sila.
No, krepost se prvenstveno upotrebljava za pojam vezan za duhovnu snagu i silu, a to znači da imam u sebi snagu protiv grijeha. Međutim, krepost nije u tome da se borim protiv grijeha, da ne sagriješim, nego je krepost činiti dobro.
Krepost nije u tome da ja neću ogovarati danas, nego je krepost da ja uvijek govorim dobro o ljudima koje poznajem. Nije krepost u tome da ja više ne kradem. Ne! Nego, u tome da dajem drugim ljudima, da ih darujem, da ih volim, da sam velikodušan. Nije krepost u tome, dakle, da se borim protiv kukavičluka i straha, nego u tome da u sebi što potpunije uvježbam hrabrost i odvažnost.
Prema tome, treba razlikovati bijeg od grijeha, čuvanje od grešne prigode i krepost. Krepost je novo tkivo našeg bića. To je duhovna snaga, karakter, sposobnost da uvijek misliš, govoriš i činiš dobro. Tako se zdravlje duha konvertira i na zdravlje tijela i psihe.
Krepost je moć. Tko je krepostan taj je sposoban vladati drugima i vladati svijetom. Krepost je vlast nad grijehom, nad zlom, nad svime što razara čovjeka, nad svim bolestima i nad smrću. Zato, krepostan čovjek vlada nad zlim ljudima, jer on je jači od njih.
Biti krepostan znači: imati snagu protiv svakog zla
Krepostan čovjek vlada nad svim zlim silama, njemu ništa ne može ni đavao, niti bilo koje zavođenje.
Krepostan čovjek je zato čovjek koji je sposoban biti na vlasti. Zbog toga bi vlastodršci trebali, prvenstveno, biti kreposni ljudi. Ako su oni grešni i ako oni lako upadaju u grijeh, ako oni vrlo brzo budu zavedeni raznim užicima i zadovoljstvima, onda ih treba smijeniti, jer će uništiti narod, sebe i vlast. Samo krepostan čovjek može biti nositelj vlasti, jer biti krepostan znači: imati snagu protiv svakog zla. Biti imun protiv svakog užitka koji te uvodi u zlo. Biti imun protiv korupcije. Protiv negativnog gledanja, protiv sugestije na zlo. Zato je potrebno svakodnevno izgrađivati krepost.
Krepost se izgrađuje na dva načina. Prvi način je vježbanje da se stalno odričeš negativnog, a drugi, još važniji, da se uvježbavaš u dobru.
Ako dječak hoće igrati nogomet, onda se on ne treba odricati dosadašnjeg neznanja kako se udara lopta i kako se dribla i kako se daje gol, nego on treba vježbati pozitivno: kako se daje gol, kako se trči za loptom, kako se stiže, kako se glavom udara lopta. Krepost nije, naime, bježanje od negativnog, nego učvršćivanje u pozitivnom, u dobrom.
Vježbanje u strpljivosti, dobroti, čistoći, u poniznosti, mudrosti, jednostavnosti, u tome da budeš inteligentan. Vježbanje u dobru. To je ono što je najljepše u životu imati.
Nadam se da ćeš danas odlučiti vježbati jednu krepost, pa onda drugu, pa treću. Budi siguran da ćeš postati sretan, ali i zdrav. Sam ćeš se sebi čuditi odakle ta snaga u tebi. Jer Isus surađuje s postojanima i ustrajnima u dobru, kao što je i obećao.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
