Piše: Marina Ćavar
Ono što je danas najaktualnije u svijetu u kojem živimo je ova pandemija koja se pojavila početkom ove godine i koja je zahvatila cijelo čovječanstvo i kako izaći iz te pandemije, kako oporaviti ekonomiju i kako oporaviti ljude.
Dakle, možemo reći prvo i osnovno traži se rješenje pandemije ili cjepivo. Nude se razna
cjepiva od raznih farmaceutskih tvrtki. Neki predsjednici su već koristili ta cjepiva i premijeri država, prinčevi i ozdravili puno brže nego puk. No, onda se pojavilo pitanje etičnosti u tom svemu. Pojavila su se pitanja koja zadiru u moralnost čovjeka. Promišljanja i zabrinutost jednog dijela svijeta hoće li u nekom od tih cjepiva tj. u njihovom sastavu biti i dijelovi ljudskog fetusa, znači pobačene djece. I sad se postavlja pitanje etike, je li to humano ili to nije humano?
Može li čovjek prijeći tu granicu kako bi spasio vlastiti život?
Hoćemo li se vratiti na početak, mislim na početke ljudskog života kada je kanibalizam bio učestala pojava u nekim plemenima? Zar ćemo se stvarno vratiti na početak ljudske civilizacije sad kad smo nekako na vrhuncu tehnologije, medicine, znanosti i informatike?
Zar ćemo zaista pogaziti ljudsko dostojanstvo, dostojanstvo čovjeka?
Ostavimo ta pitanja otvorena, ostavimo ta pitanja za razmišljanje; ipak to može biti i ne mora biti, ali dobro je znati. Dobro je o tome promišljati, dobro je pitati se i pitati druge, pitati stručnjake koliko u tome ima istine, a koliko neistine?
Zatim želim gledati s druge strane, a to je: zašto stručnjaci i znanstvenici ne traže cjepivo na strani duhovne dimenzije? Zašto se mi ljudi i zašto se djeca ne cijepe već u dobi kada su novorođenčad s cjepivom koje se zove dobrota, ljepota, istina i ljubav? Zašto mi već ne stvaramo imunitet našoj djeci, našim mladima, zašto oni nemaju umjesto žiga nekih moćnih sistema, žig dobrote? Kao što smo nekad imali žig od cjepiva na neke teške neizlječive bolesti? Zašto se ne pokrene društvo?
Zašto čovjek ne odluči biti na strani onih koji traže cjepivo koje daje duhovni imunitet?
Ja se danas odlučujem za cjepivo, cjepivo dobrote i ljepote, istine i ljubavi. Ja se danas odlučujem za cjepivo praštanja. Molim i želim da se uvrsti u medicinu cijepljenje duhovne dimenzije čovjeka, duhovnog organizma, jer bez tog cjepiva duhovnog organizma, duhovni organizam neće izdržati, biti će razoren.
Zato odlučimo se za cjepivo duha. To će nam pomoći! A kada je duhovni organizam zdrav, onda nam to otvara novu snagu, novu jakost. Onda mi kad dobijemo nekakav virus ili bakteriju znamo se na drugačiji način postaviti prema tome.
Kao što je Viktor Frankl rekao da su neki umirali u logoru režući si žile sa staklom ili bacajući se na električnu žicu ograde time odustajući od života, tako su drugi dijelili koricu kruha sa ostalim zarobljenicima i u svemu tome vidjeli izlaz i imali nadu. Očito su ti ljudi bili cijepljeni, njihov duh je bio cijepljen, oni su dobili cjepivo dobrote.
Idem danas, osobno ja, potražiti to cjepivo, cjepivo duha.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Magistar religiologije, teolog i viši ekonomist. U braku. Ivančićeve seminare je pohađala još kao djevojčica s obitelji. Od drugog Međunarodnog studija hagioterapije uključuje se svjesno, u sasvim drugačiji pogled na svijet i društvo, te se kasnije priključuje ZMR, kroz polaganje ispita, slušanje seminara nove evangelizacije i praksu u Centru za duhovnu pomoć. Trenutno u zajednici djeluje kao evangelizator. U formaciji je za hagioasistenta.
