Piše: Lana Poljak Branisavljević
OTAC KOJI DARUJE
Zadnjih nekoliko dana doživjela sam nešto lijepo što bih rado podijelila s vama, dragi čitatelji. Nedavno sam bila pozvana biti gost u jednoj televizijskoj emisiji. U takvim situacijama u meni su gotovo uvijek pomiješani različiti doživljaji. S jedne strane počašćenost i radost, a istovremeno strah i strepnja.
Kao osoba koja je duboko i snažno doživjela ljepotu i djelotvornost hagioterapije u meni uvijek plamti čežnja govoriti i svjedočiti: “Izlaz iz patnje postoji! Promjena u nama je moguća! Dobrota i zdravlje imaju zadnju riječ.”
Vjerujem da i sami imate upravo takva iskustva. Znam i dobro pamtim koliko su mi značila iskustva drugih ljudi u trenucima mojih patnji i duhovnih borbi. No, to su i trenuci kada moja slabost i krhkost, moje nepovjerenje “iskoče” na površinu pokazujući mi “pravo stanje” moje duhovne duše. I pitam se, što nam u tim trenucima djeluje ljekovito?
Što nas u trenucima naših nesigurnosti i sumnja uvodi u zdravlje i slobodu?
Odgovor je Ljubav.
Ljubav koju Stvoritelj u tom trenutku ima za mene. Ljubav kojom me u tom trenutku zamilovao. Ta Ljubav mi otvara duhovne oči da u sebi iznova mogu prepoznavati svoju dragocjenost. Ona mi daje jasnoću da iz svog sjećanja i pamćenja mogu dozvati sve ono bogatstvo koje mi je darovao. Ta Ljubav me podiže iz zagledanosti u moje manjkove i vraća dostojanstvo.
Kroz nečiji poziv “izvana” razaznajem Njegovo pitanje:” Ljubiš li me?”. I uvijek iznova kroz moj i tvoj, mali, krhki:”Da!” Njegovom pozivu, On nas obasipa neizmjernim blagoslovima. Tome sam svjedok zadnjih dana…
Blagoslov je druga osoba koja u tebe ima povjerenje, koja ti želi dobro, koja ne zavidi, koja te ljubi i onda kada pogriješiš. Blagoslov je raditi s ljudima koji stvaraju zajedništvo, koji rado surađuju, koji su puni humora i dobrih prijedloga. Blagoslov je osmijeh i zagrljaj djeteta i ona iskra u njegovom oku. Blagoslov je moći biti glas i donositelj Dobra. Blagoslov je moći zapjevati i zaplesati, nešto lijepo pročitati i napisati. Blagoslov je upoznavati nove ljude koji nas obogaćuju svojim iskrenošću i jednostavnošću.
Ljubav Stvoriteljeva za nas i svi ti svakodnevni blagoslovi koje doživljavamo i prepoznajemo “pretvaraju” našu strepnju, nemoć, zabrinutost, povrijeđenost u novo povjerenje, u sigurnost, u mogućnost oprosta i daju snage za naše nove hrabre životne odazove na koje nas Stvoritelj poziva.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
