Jedino što čovjek ima jest on sam. Svi drugi i sve drugo jest izvan nas. Upravo zato, sve što mislim, govorim i činim mene izgrađuje ili urušava, čini sposobnim ili nesposobnim, lijepim ili ružnim, čistim ili prljavim.
Najzahtjevnije i najteže “bitke” odvijaju se upravo u nama samima. Naše misli su neizmjerno važne, naše odluke odlučujuće, a naša činjenja ili nečinjenja neminovno ostavljaju duboke tragove. Zato je neizmjerno važno svakome od nas znati što je to u našem životu bitno, a što je pak manje bitno, koje su to stvarnosti koje nas čine živim, punim smisla i radosti života, a koje nas iscrpljuju, onesposobljavaju i čine praznima.
Naš profesor Ivančić ovako je zapisao: “Ako je na zemlji najvažnije postići nebo, onda će čovjek jasno znati razlikovati što je ovdje važno činiti, a što ne smijemo činiti. Tada će čovjek pod svaku cijenu činiti dobro, tada će surađivati sa Stvoriteljem, tada će izgrađivati zemlju i truditi će se da i uz najveće napore i u najvećoj boli izdrži i ostane plemenit i čestit. Ako je čovjeku nebo cilj tada će se moći odreći svega i darovati drugima, tada ga neće vezati niti jedna strast, ni jedan nagon.
No, ako je čovjeku sve jednako važno i sve nevažno, onda u njemu više nema slobode.” Promišljajući o vremenu u kojem živimo možemo uočiti upravo to što je on u ovom ulomku izrekao – sve se čini jednako važno, odnosno nevažno, baš sve je relativno, baš sve je prilagodljivo, baš sve je dozvoljeno, baš sve je dostupno, svatko “kroji” neku svoju istinu po “nekim svojim” mjerilima. No, i dan danas povrh svih tih naših, ponekad i smiješnih nastojanja da budemo ti koji svime vladaju, koji sve znaju i misle da sve sami mogu, stoji jedna jedina jasna i neprolazna Istina koja nam donosi jasnu sigurnost i odnosi svaki strah govoreći: “Ja sam Put, Istina i Život!”.
Neka nam ovi retci danas, dragi prijatelju, budu poticaj da zastanemo i promislimo: “Što ja želim postići u svome životu? Koji je cilj moga života? Je li moj pogled usmjeren prema zemlji ili prema nebu? Koje su stvarnosti tebi najvažnije u životu? Jesi li u svom dosadašnjem životu već ostavio poneki trag dobra? Bitno je neprestano uzimati u svoje ruke “kompas života” koji se zove savjest, koji se zove prirodno moralna zakonitost utkana u nas, a zatim svijest i samosvijest, jer mudar je samo onaj čovjek koji svoj život neprestano usmjerava prema Stvoritelju i Njegovim obećanjima. To je jedina i najtočnija “navigacija”. Jedino tako možemo biti sigurni da iz dana u dan koračamo ispravnim putem i da ćemo stići do pravog cilja našega života.
Pa stoga, odvažno i hrabro, dragi prijatelju, koračajmo zajedno iz dana u dan, pogleda uprtog u Nebo!
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
