Piše: Lana Poljak Branisavljević
ZARONITI
Sjedim na plaži i dok me zapljuskuje onaj predivan miris mora i mediteranskog bilja promatram kupače. Promatram svog desetogodišnjeg sina kako satima neumorno pliva i roni. Svako malo je pod vodom, izranja školjkice ili uzbuđeno priča što je sve pri dnu vidio – neobične morske trave, kamenje raznih oblika, male i velike ribe i rakove.
Pitam se kako mu ne dosadi? I prođu mi kroz glavu Isusove riječi: “Budite kao djeca!” Koliko radoznalosti, koliko pitanja koja traže odgovore, koliko kreativnosti, a koliko tek ushićenja i radosti u očima djeteta. Ne mogu a ne sjetiti se tada dragog nam profesora Tomislava Ivančića. On je upravo to budio u svojim slušateljima i pozivao nas da očima djeteta promatramo svijet koji nas okružuje i da u svemu stvorenome prepoznajemo Stvoritelja, Njegovu blizinu i Njegovu Ljubav.
U razglednicama koje sam mu godinama slala imala sam potrebu zahvaliti mu za oči duha kojima me on učio gledati. Nije li fascinantna ta jutarnja bonaca, galeb u letu, snaga valova, miris ružmarina, zalazak sunca?
Nije li skok u more poput skoka u Očevu bezuvjetnu ljubav?
Tada nije važno jesi li malen ili velik, crn ili bijel, muško ili žensko, tužan ili radostan, nije važno jesi li štogod krivo učinio u životu – Njegova ljubav te jednostavno cijelog prekriva, Ljubav ne bira, ne dijeli na ove i one, na siromašne ili bogate, na lijeve ili desne, na cijepljene ili necijepljene.
U Njegovoj ljubavi si kod kuće, znaš da tu pripadaš, da si tu jedino siguran, da te tu nitko neće prosuđivati. On je ovaj svijet za tebe stvorio i darovao ti sve što jesi i što imaš.
Kada si uronjen u Njegovu ljubav znaš da si najbogatiji čovjek na svijetu i da imaš baš sve što ti treba za život.
Suvremenom čovjeku, tebi i meni, dragi prijatelju, potrebne su oči duha kojim ćemo promatrati stvarnosti oko sebe i odvažnost da svakog dana iznova imamo hrabrosti uskočiti u more Njegove prisutnosti. Neka te u ovim darovanim danima odmora obuzme duboka svijest i sigurnost: Dobro je! Moj Stvoritelj je dobar! Bit će dobro! On sve okreće na dobro!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
