Budni budite

Piše: Ljerka Jurkić, evangelizatorica

  1. Što se to nama danas događa?

Čini se da je povijesni trenutak u kojem nam je dano biti Isusovim svjedocima toliko zahtjevan da smo mnogi zbunjeni, možda i prestrašeni. Stječe se dojam da mnogi u Crkvi stoje i čekaju neko rješenje, a ne zna se otkud ni od koga. 

Toliko je različitih stavova i informacija koje više zbunjuju nego što uvode u jasnoću koja bi nas vodila u pravo djelovanje! Dok jedni tvrde  kako je pandemija baš kao i cjepivo djelo zločinaca koji vode rat protiv čovjeka i čovječanstva s ciljem uništenja, drugi , a među njima su i važni pastiri u Crkvi, to gledaju kao običnu pošast i pozivaju na trijezno ponašanje, a to znači pokoravanje stožerima  i njihovim preporukama! Postoje i oni treći koji žive kao da se ništa ne događa, kao da su slijepi i gluhi na znakove vremena!          

No, pravo je pitanje gdje sam ja? Što ja činim?

Dok ovo pišem, prisjećam se našeg pokojnog prof. Tomislava Ivančića, koji nam je govorio kako u Europi, koja propada jer se odvojila od svojih kršćanskih korijena, danas nema pravih intelektualaca, nema filozofa!  Doista, komu danas možemo vjerovati? Tko govori istinu? Što uopće mogu vidjeti i znati znanstvenici koji ne poznaju čovjeka, ne poznaju duh i duhovnu dimenziju? Sjetimo se Erica Kandela, dobitnika Nobelove nagrade, koji kaže da se bez poznavanja duha ne može ni koraka dalje u razumijevanju mozga i čovjeka općenito (usp. Hagioterapijska antropologija, str. 6.).

S druge strane, ako je svijet u košmaru i porobljen ideologijama, što je s nama kršćanima? Možda na nama nije, kako ovih dana reče jedan svećenik, govoriti ljudima o cjepivu, ali možemo li biti nezainteresirani za sva ova zbivanja, ta cijelo je čovječanstvo uznemireno!

Nevjerojatno je da se o svemu propovijeda i govori samo ne (ili vrlo rijetko) o aktualnim znakovima vremena, o egzistenciji baš svakog suvremenog čovjeka danas na kugli zemaljskoj! Ljudi su neprestano izloženi medijima koji manipuliraju i obmanjuju do te mjere da neodoljivo podsjećaju na vrijeme komunističkog totalitarizma, kad se nije smjelo misliti drugačije!

Znamo kako je to završilo u našoj Hrvatskoj, no nije tajna da se sad globalno očituje neokomunizam i neomarksizam, i to prije svega u borbi protiv čovjeka i obitelji kakvu je Stvoritelj stvorio, a Isus Krist otkupio te agresivnom promicanju protuprirodnih zakonitosti. Dok nam se pred očima odvija stvaranje novog svjetskog poretka čiji akteri tvrde da prolazi vrijeme Isusa Krista, pitanje je što čine kršćani. Jesmo li uspavani u svojim malim poslovima, karijeri i sitnim zemaljskim zadovoljstvima, pa i duhovnim užitcima? 

Uz sve navedeno, a što ako je ovo zbilja trenutak o kojem je profesor govorio i u onom davnom pismu u kojem nas upozorava na centre moći koji su skovali zavjeru protiv čovjeka i kojima je cilj raznim biološkim sredstvima smanjiti broj ljudi na Zemlji? Dok oni truju i ubijaju tijelo, što mi činimo za sebe, za čovjeka ?

Isus kaže: „ Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti…“ (Mt 10, 28)

Nije li Isus Put, Istina i Život? Pada li ikom od nas na um  okrenuti se Njemu i pitati ga što sve ovo znači? Što nam je činiti?

2. Što nam je činiti?

Možda ja ne čujem i ne vidim dobro, no dosad sam jedinu jasnu uputu  čula od našeg utemeljitelja Tomislava Ivančića. Molim Vas, poslušajte emisiju Znakovi vremena (ili bar pročitajte ono što smo iz te emisije izdvojili za Hagio.hr). Upravo tamo čut ćete kako Isus kaže: „Zar ne prepoznajete znak vremena, da je došlo vrijeme obraćenja?“

Nadalje, podsjećajući nas na Nou, prof. Ivančić kaže: „ To je ono što danas treba nama Hrvatima, katolicima, ali i svima u Europi! Moramo praviti korablju! Moramo znati gdje možemo biti zaštićeni od zala sadašnjih i budućih!“ 

Poznati su nam koraci o kojima i u ovoj emisiji govori, na koje nas je bezbroj puta  pozivao. Konačno, sjetimo se tolikih molitvenih inicijativa,  jedna je od posljednjih Molitvena obrana domovine (MOD).  

Ljudi propadaju jer nemaju osobno iskustvo Isusa, brojni su se kršćani udaljili od Isusa Krista i njegove Snage,  a neće svi oni doći na seminare nove evangelizacije. Dolazi vrijeme i već je tu kad je hitno potrebno donijeti Spas ljudima ne samo riječima nego prije svega životom. O tom „svjedočanstvu života“ govori još papa Pavao VI ( EN 76), a naš je Utemeljitelj zadnjih  godina doista gorljivo naviještao potrebu za novim izljevom Duha Svetoga na sve nas! Čovjek koji je pun Duha Svetog i šutke oko sebe obraća ljude. 

Možda je ovo trenutak kad bismo trebali sve staviti u drugi plan, sve poslove u kojima smo mi važni i okrenuti se Isusu, vapiti dok god se ne očituje novi izljev Duha Svetoga! 

Možda je ovo trenutak kad treba samo jedno činiti: stati u tišini osobno i zajedno pred Isusa i očekivati… podsjećati se na to tko je Duh Sveti i što bi u ovom vremenu trebao značiti – novi izljev Duha Svetoga. Čitati evanđelje i pitati Isusa, kajati se i praštati, odbaciti sve sitno i nevažno među nama i samo čeznuti ući u poniznost koju je Isus pokazao na Jordanu kad se, iako Bog, svrstao u rijeku grešnika i primio krštenje. Tad se začuo Očev glas i sišao je Duh Sveti na Isusa…

O, kako nam treba tvoja Snaga, Isuse! Kako smo jadni bez Duha Svetog. Smiluj nam se i oprosti što mislimo da svojim angažmanom možemo nadomjestiti djelovanje Duha Svetoga. A ti si raspet i umro na križu da bi nam ga mogao poslati! 

Apostoli su mogli svjedočiti tek kad su primili obećanog Duha. Tek tada su izašli iz straha i izolacije i postali neustrašivi svjedoci Isusa Krista! Ovo je vrijeme kad se to isto očekuje i od nas! Biti svjedocima u svijetu toliko potrebnom Spasa i Isusova Duha koji uvodi u Istinu!

3. Kako do susreta s Duhom Svetim?

Prezbijev nagovor, 15. 02. 2016.

“Ono što nam treba za seminar upravo je temeljiti susret s Duhom Svetim. Prvi je korak u tom susretu: Boga staviti na prvo mjesto. No, što to znači? To može biti negdje općenito rečeno. Boga staviti na prvo mjesto znači da ti je svaki dan molitva, susret s Bogom i Sveto pismo na prvom mjestu, prije svih drugih poslova.

Drugi je način kako Duh Sveti ulazi u naša srca susret s Isusom Kristom. To znači duhom se zagledati u njegovo lice, u njegove oči i osluškivati kako te imenom zove i kako te poučava.

Treći je način da ponizno zaroniš u vodu svoga krštenja kao Isus na Jordanu, da se sjetiš da si poliven vodom i da su nad tobom izgovorene riječi: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga ja te krstim”, da izađeš iz vode i da čuješ: “Ovo je moj ljubljeni Sin”, “Ovo je moja ljubljena kćerka”, jer si po krštenju postao dijete Božje. I ono drugo da čuješ: “Njega slušajte.”

Četvrti način je uporno zazivanje Duha Svetoga u molitvi kao što su apostoli deset dana nakon Uzašašća svaki dan molili. Molitvu uvijek shvatite tako da najprije u evanđelju nađete gdje Isus kaže: “Poslat ću vam Duha Svetoga.” To je jako važna rečenica: “Ja ću vam poslati Duha Svetoga od Oca.” Imate to i u Luki i u Mateju. Na temelju te rečenice ti tražiš Duha Svetoga: “Isuse, ti si rekao i ja tražim toga Duha”, tako da se susretnu Isusova rečenica: “Poslat ću vam Duha Svetoga” i tvoja molitva za Duha. U tom susretu nastaje ta eksplozija i nebo i zemlja se susretnu u tebi. Tvoj duh i Božji duh. Isusovo obećanje i tvoja vjera u molitvi da će ti dati. U tom se susretu tek događa prava molitva. Svaka druga molitva koja je izvan toga neće vam uspjeti jer u svakoj molitvi koju molite a da se ne pozivate na Isusovu rečenicu, raspršujete Božje silnice njegovog Duha da ne mogu ući u vas. Onog časa kad ti slušaš njegovu riječ, tada silnice Božje, sila Duha Svetoga, dolazi na tebe jer moliš: “Ti si, Gospodine, tako rekao i zato te ja sad molim.” Onda se nadaš i očekuješ da će tako biti. To jača tvoju vjeru i istovremeno otvara tvoje srce za silinu Duha Svetoga. Taj susret je važan.

 To je novo i to je nešto čudesno. To je nešto što nikad niste radili jer uvijek smo molili: “Daj Duha Svetoga!” Na temelju čega? “Gospodine, rekao si, ja te molim” i zato čekaš. On je rekao: “Kad god molite, vjerujte da ste već dobili.” prema tome, od Boga sigurno dolazi, a s tvoje je strane ta vjera u molitvi: “Gospodine, daj mi Duha Svetoga!” Hoću, otvaram se: “Duše Sveti, slobodno dođi!” Tako u sebi slomiš tu nevjeru, to da si sto puta molio, a nisi dobio. To negativno iskustvo treba slomiti u sebi. Susret Isusove riječi i obećanja s tvojom molitvom i vjerom u molitvi toj riječi.


*Također preporučujemo da poslušate naputak iz MOD-a (Molitvena obrana domovine), koji možete naći na potralu u tekstu ispod.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Total
0
Shares
Prev
Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Piše: Lana Poljak Branisavljević ZARONITI Sjedim na plaži i dok me zapljuskuje

Next
MANJAK RAZMIŠLJANJA – Tomislav Ivančić

MANJAK RAZMIŠLJANJA – Tomislav Ivančić

Ovaj članak je besplatan


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati