Nedavno mi jedna žena, mojih godina, reče kako teško prihvaća pojavu kapilara na nogama.
Nedugo zatim odem na rehabilitaciju, među branitelje – a neki od njih su, nažalost, i bez nogu
I pomislim: koliko bi se oni radovali tim kapilarama.
Često nam se dogodi da nismo zadovoljni onim što imamo, nego uvijek težimo nečemu što bismo htjeli imati.
Ne gajimo u sebi zahvalnost za život, zrak, zdravlje, obitelj, ljude s kojima smo okruženi… toliko toga što bismo mogli nabrojati.
Upravo je to razlog što nema radosti u nama. Kad bi naš pogled bio uprt u bogatstvo kojim smo obasuti, naše bi srce poskakivalo od radosti. Znamo reći kad nešto izgubimo: „Premalo sam to cijenio.“
Ali dobro je u tome da danas možemo odlučiti gledati samo u ono dobro i lijepo što imamo.
Biti zagledani u svjetlo umjesto u tamu.
Tek tada u nama se rađa ona tiha radost koja ne prolazi.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
