Piše: Marina Baić
Nedavno sam taj status vidjela kod jedne časne sestre, odmah mi se svidio jer sam se u njemu pronašla. Zamolila sam ju da ga podijelim i ona je naravno dopustila. A o čemu se radi, kako sam se ja to u njemu prepoznala?
Prepoznala sam se u onim trenutcima kad su me ljudi zaustavljali, htjeli su me nešto pitati, nešto mi reći, obratiti mi se …a meni, meni se žurilo, ja tad nisam imala vremena. Samo bih rekla: “žurim”. Ukratko, oni mi tada, u tom trenutku dana nisu bili najvažniji. A oni, oni su trebali mene, jer da me nisu trebali, meni se ne bi obraćali.
Nedavno sam doživjela od jedne osobe da često nema vremena, uvijek joj se žuri baš kao i meni. Tada sam na svojoj koži sam osjetila doslovno kako zapravo ja nisam bitna toj osobi, nije joj stalo, ne doživljava me. Kako se to često ponavljalo tako sam sve više bila razočarana tom istom osobom i u svijest su mi dolazile situacije, ljudi koje sam ja na isti način ostavljala, nisam ih doživljavala i oni su mi zapravo tada u tim situacijama postali nevažni, mojim postupkom zaista jesu…žao mi je sad zbog toga!!
U duhu sam išla k njima i molila sam ih za oprost, ujedno sam zahvaljivala svom Stvoritelju za njih. Donijela sam odluku da ću stati, ne žuriti, posvetiti se tom trenutku, toj osobi i njenoj priči, želim da se svatko osjeća u mojoj prisutnosti kao najvažnija osoba, jer sam sigurna da smo u Očima Isusovima svi mi njemu važni i bitni…želim, čeznem da se Njegov Duh u mene izlijeva i da me preobražava!
Želim, Gospodine, da mi svaka duša koja dođe na moj životni put može kazati kako se osjeća posebno, prihvaćeno, saslušano… a za to mi treba Tvoja pomoć, pomoć Tate Nebeskog i Ljubav koja izlazi od vas dvojice – Duh Sveti.
Podsjeti me Gospodine na važnost i originalnost svake osobe koja dolazi pred mene.
