Piše: Zrinka Marinović Šarić, hagioasistentica
Današnje društvo treba heroine. Kao poticaj, ohrabrenje, motivaciju, heroine kao uzor.
Tko su heroine?
Povijest je zabilježila više heroja nego heroina. Imenovanih heroja muškaraca imamo daleko više nego žena heroina. Poznato je da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. Muškarac koji radi konkretno, jedinu određenu stvar, ima iza sebe ženu, samozatajnu, požrtvovnu koja odrađuje nebrojene male, detalje do najkrupnijih stvari. Kakva je to samo heroina?
Žena koja se zna i umije odreći javnih priznanja i aplauza već postaje sebedarje vlastitoj obitelji. Zar nije trudnoća, rađanje, carski rez pa i imati dijete rizik i hrabrost gdje se baš cijela žena daje na raspolaganje životu, porodiljnim mukama te svakodnevnom davanju djetetu, kap po kap znoja, strpljivosti, umiranje svojim željama. Mudra žena je radosna i slobodna. Surađuje s muškarcem, ne bori se protiv njega, ali neće dopustiti da bude podcijenjena, ponižena i žrtva bilo kojeg oblika zlostavljanja. Žena koja lomi predrasude da to ne može jer je žena.
Neimenovane heroine
Pokazale su to žene svojim životom u Domovinskom ratu koje su izložile svoj život za slobodu. Kolike su samo heroine žene strahota Vukovara gdje i danas susreću svoje silovatelje. A tek vukovarska majka koja je 4 sina dala za slobodu. Svako vrijeme ima svoje heroine, ratno stanje i logori. Preživjele su ih upravo takve žene da prenesu vijesti strave i užasa za sva vremena i do na kraj svijeta. Žene su to koje su za sveto dale vlastite živote. Prepoznatljive su u kršćanstvu jer su ostale dosljedne sebi. A to su redovnice koje su posvetile svoj život i žive strogo u samostanima.
Suvremeni svijet je doživio nebrojene žene koje su pridonijele promjeni u filmskoj industriji, umjetnosti, modi, glazbi, sportu…. i nisu se dale zaustaviti jer su žene. To su žene koje ruše norme, revolucionarne žene.
Neproglašene heroine
Najtužnije što se i danas događa nasilje nad ženama. Poslovnim ženama, studenticama, pacijenticama, ženama na javnim prostorima i u obiteljima. Heroine su žene koje su patnice u vlastitoj bolesti, a nisu shvaćene ozbiljno. Žene postaju heroine kada problem koji ne mogu riješiti na jednostavan način rješavaju vlastitim životom npr. štrajkom glađu. Žena je vrednota gdje ženska vrijednost nema rok trajanja. Svaka dob žene jednako je vrijedna. Treba postići da žena bude priznata i da ju se ne gleda kroz tijelo. Da poslove dobiva ne po privlačnosti nego zbog vrijednosti. Svaka autentična žena ostavila je trag kao putokaz i primjer drugim ženama. Nažalost herojstvo gledamo kroz tijelo i povezujemo s fizičkom snagom. Zato su muškarci upadljiviji kao superheroji.
Hagioterapija nam otkriva život kao najvrjedniji organ duhovne duše. Biološki život drži čovjeka na zemlji, ali ga gubi. Psihički život također gubi. Jedan život drži ove živote. Antropološki život nikad ne možemo izgubiti. Tu duhovnu stvarnost žena u dubini ćuti i doživljava da joj nitko ne može oduzeti život. Ne može ga istrošiti jer je to duhovno-božanski, izvorno ljudski život. Zato trebamo znati odakle nam dolazi život. Spoznati Bitak. Kao da je lakše ženi spoznati jer joj je tijelo slabije, a duh doživljava kao snagu
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Hagioasistentica i evangelizatorica, rođena 1962. u Poličniku kraj Zadra sada živi u Samoboru, udata, majka šest kćeri. Prvi preokret u životu učinio je seminar profesora Ivančića 1983. u Zagrebu. S hagioterapijom se susreće 2000. godine. Intenzivno školovanje u hagioterapiji kreće s prvim međunarodnim studijem hagioterapije održanim 2009. godine u Zagrebu.
Centar za hagioterapiju u Samoboru osniva 2012. Drži individualne hagioterapije, tribine, redovite hagioterapijske susrete srijedom u Samoboru i seminare za evangelizaciju po Hrvatskoj i Europi.
