LIJEPO JE ŠTO POSTOJIŠ

Tribina u Ljutomeru u Sloveniji

Uvodna pitanja: „Tko si ti? Zašto si došla? Što želiš? Što te muči? Što te raduje? Što očekuješ?“ dirnula su nas i uvela u sabranost da bismo osjetili i posvijestili svoju nutrinu, stanje svoje duše. U meditaciji smo doživjeli dubine svoje duhovne duše i nježni dodir Duha, posredovanje ljubavi, mira i slobode. 

Mi kršćani smo suviše pobožni, navezani na nebitne stvari, a trebamo biti normalni, radosni i slobodni, jer je Isus čovjek i Bog. On je uskrsnuo, On je živ, uvijek je s nama, On je prijatelj s kojim možemo popiti kavu i razgovarati o konkretnim životnim problemima i radostima. 

On nas dobro razumije i želi da se radujemo životu. Najvažnije je u Duhu oprostiti ljudima koji su nas povrijedili, moliti ih za oproštenje, izreći u Duhu da ih želimo voljeti. Za njih se trebamo zahvaljivati jer je u njihovi dubini dobrota i jer je svaki čovjek od Stvoritelja, biće u Bitku. Odvažne riječi i iskreno svjedočenje životnih iskustava voditeljice seminara posredovali su nam istinu, dobrotu i ljepotu duhovne dimenzije. Osjećali smo međusobno zajedništvo.

U organizaciji ženske molitvene grupe „Sionske kćeri“ u župi sv. Ivana Krstitelja u Ljutomeru, Zrinka Marinović Šarić, hagioasistentica  iz Samobora, održala je 26. listopada 2019. predavanje na temu „Lijepo je što postojiš“. Više od trideset sudionika pažljivo je slušalo i upijalo. 

Iskustvo sa tribine

Na seminaru sam otkrila područja duhovne duše te da je strah stavio prepreku tamo gdje nije bilo ljubavi. 

Strah pred agresijom koju su različiti vođe znali vršiti na mene. Odlučne i jasne riječi koje sam više puta čula, a nisu primljene u dubini moga srca: „Ja sam dijete Ljubavi“, preplavile su ovoga puta moju dušu blagošću i toplinom. 

Kao da je netko podigao zastor, strah je odlazio od mene poput magle koju obasja sunce. Unatoč svim mojim pogreškama, ja sam ljubljeno dijete. 

Još više: lijepo je što postojim. Nije to nekakva fraza, nego postoji Netko tko me poštuje i cijeni te mi daje ufanje u ljepšu budućnost. 

Nije važno što ljudi misle o meni. On mi je dao mene, on me voli i ima planove sa mnom. Nisam odbačena i nevažna. Ljubljena sam kći Stvoritelja, kći Ljubavi, a sve ostalo je nevažno. Ta se ljubav prelijeva i prelazi na druge jer je Duh neograničen. Želim to dijeliti drugima. Veličanstveno je to otkriće. Dušo moja, želim te zagrliti i veseliti se novim izazovima života koje mi Stvoritelj priprema. Ako On vodi moj put, sve je u redu. Baš to želim otkriti. Otkrivati dobro u ljudima, a posebno onima koji su mi teški, koji su duboko ranjeni kao što sam ja bila i još jesam. 


Total
0
Shares
Prev
MISLI…

MISLI…

Dok sebe tražim u drugome, frustriram sebe i okolinu, jer mene nema izvan

Next
Nemir na nastavi

Nemir na nastavi

Iz arhive, piše: Igor Grgić, prof


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati