Tribina u Ljutomeru u Sloveniji
Uvodna pitanja: „Tko si ti? Zašto si došla? Što želiš? Što te muči? Što te raduje? Što očekuješ?“ dirnula su nas i uvela u sabranost da bismo osjetili i posvijestili svoju nutrinu, stanje svoje duše. U meditaciji smo doživjeli dubine svoje duhovne duše i nježni dodir Duha, posredovanje ljubavi, mira i slobode.
Mi kršćani smo suviše pobožni, navezani na nebitne stvari, a trebamo biti normalni, radosni i slobodni, jer je Isus čovjek i Bog. On je uskrsnuo, On je živ, uvijek je s nama, On je prijatelj s kojim možemo popiti kavu i razgovarati o konkretnim životnim problemima i radostima.
On nas dobro razumije i želi da se radujemo životu. Najvažnije je u Duhu oprostiti ljudima koji su nas povrijedili, moliti ih za oproštenje, izreći u Duhu da ih želimo voljeti. Za njih se trebamo zahvaljivati jer je u njihovi dubini dobrota i jer je svaki čovjek od Stvoritelja, biće u Bitku. Odvažne riječi i iskreno svjedočenje životnih iskustava voditeljice seminara posredovali su nam istinu, dobrotu i ljepotu duhovne dimenzije. Osjećali smo međusobno zajedništvo.
U organizaciji ženske molitvene grupe „Sionske kćeri“ u župi sv. Ivana Krstitelja u Ljutomeru, Zrinka Marinović Šarić, hagioasistentica iz Samobora, održala je 26. listopada 2019. predavanje na temu „Lijepo je što postojiš“. Više od trideset sudionika pažljivo je slušalo i upijalo.
Iskustvo sa tribine
Na seminaru sam otkrila područja duhovne duše te da je strah stavio prepreku tamo gdje nije bilo ljubavi.
Strah pred agresijom koju su različiti vođe znali vršiti na mene. Odlučne i jasne riječi koje sam više puta čula, a nisu primljene u dubini moga srca: „Ja sam dijete Ljubavi“, preplavile su ovoga puta moju dušu blagošću i toplinom.
Kao da je netko podigao zastor, strah je odlazio od mene poput magle koju obasja sunce. Unatoč svim mojim pogreškama, ja sam ljubljeno dijete.
Još više: lijepo je što postojim. Nije to nekakva fraza, nego postoji Netko tko me poštuje i cijeni te mi daje ufanje u ljepšu budućnost.
Nije važno što ljudi misle o meni. On mi je dao mene, on me voli i ima planove sa mnom. Nisam odbačena i nevažna. Ljubljena sam kći Stvoritelja, kći Ljubavi, a sve ostalo je nevažno. Ta se ljubav prelijeva i prelazi na druge jer je Duh neograničen. Želim to dijeliti drugima. Veličanstveno je to otkriće. Dušo moja, želim te zagrliti i veseliti se novim izazovima života koje mi Stvoritelj priprema. Ako On vodi moj put, sve je u redu. Baš to želim otkriti. Otkrivati dobro u ljudima, a posebno onima koji su mi teški, koji su duboko ranjeni kao što sam ja bila i još jesam.

Hagioasistentica i evangelizatorica, rođena 1962. u Poličniku kraj Zadra sada živi u Samoboru, udata, majka šest kćeri. Prvi preokret u životu učinio je seminar profesora Ivančića 1983. u Zagrebu. S hagioterapijom se susreće 2000. godine. Intenzivno školovanje u hagioterapiji kreće s prvim međunarodnim studijem hagioterapije održanim 2009. godine u Zagrebu.
Centar za hagioterapiju u Samoboru osniva 2012. Drži individualne hagioterapije, tribine, redovite hagioterapijske susrete srijedom u Samoboru i seminare za evangelizaciju po Hrvatskoj i Europi.