Tomislav Ivančić, Iz knjige Oče
OPROSTI NAM DUGE NAŠE
(Sebi oprostiti)
Suvremena medicina sve uvjerljivije dokazuje da preko 80% tjelesnih bolesti imaju uzrok u psihičkoj traumi. Suvremena teologija i duhovnost također otkriva da je osnovna zapreka Božjem djelovanju u čovjeku nemoć da se oprosti. Sveti Jakov, govoreći o molitvi jednih za druge da bi ozdravili, upozorava: Ispovijedajte grijehe jedni drugima (usp. Jak 5, 16). Molitva za drugoga može pomoći i ozdraviti duh (spas), dušu, (psihu) i tijelo samo ako postoji pomirenje sa sobom, s Bogom i s drugima. Ova meditacija želi tome poslužiti.
TEKST MEDITACIJE
Polagano se prisjećam nesmotrenosti, gluposti, krivih poteza i nepravih riječi koje su nanijele zla meni i drugima. Prisjećam se svojih grijeha i okrivljujem sebe što zbog njih mogu Bogu. Prisjećam se sukoba s drugima zbog svoje zajedljivosti, oholosti ili nepažnje. Prisjećam se svojih nevolja, neuspjeha i poraza koji su me zatekli zbog moje nesmotrenosti. Osjećam u sebi krivnju. Kao da progonim samoga sebe. Da sam drukčiji sve bi bilo u redu. Ponekad mrzim samoga sebe. Plašim se susreta sa samim sobom. Bojim se osame. Danas želim raskinuti s tom praksom, želim se pomiriti sa samim sobom. Shvaćam, bilo je tu toliko nemoći, slabosti, situacija nisam mogao upravljati. Sile zla oko mene i u meni žele me u samome meni razdvojiti, stvoriti mržnju protiv sebe samoga. Neću to dopustiti. Ne dam Zlomu da me uništava. Bog mi oprašta sve moje grijehe i sve krivnje.
Sad ja želim oprostiti sebi. Uzet ću jedan po jedan svoj grijeh, jedan po jedan sukob sebi, i reći ću duši mojoj: Ne boj se, volim te, opraštam ti, ne okrivljujem te. Zagrlit ću svoju dušu i reći ću joj: Budimo prijatelji! Nećemo više brojiti negativnosti, nego samo pozitivne korake k cilju.
Sad se sjećam sukoba s roditeljima još u djetinjstvu. Ona svađa s najboljim prijateljem još me i danas boli. Bijeg od kuće, bijeg, bijeg iz škole bio je glupost. Prva krađa koja me osramotila pred ljudima. Sjećam se i one laži u kojoj su me drugi uhvatili. One srdžbe i tučnjave bez koje se moglo proći. Na pamet mi pada i onaj neuspjeh na ispitu. Prisjećam se i onih prljavih razgovora i prve psovke. Sad se dobro sjećam prvih padova i posrtaja na području spolnosti. Uznemiruje me i onaj moj prvi nečisti pogled i prljave želje. Stidim se zagledati u svoju maštu i tajne grijehe koji su se tu odigravali. Bojim se susreta s onim čovjekom kojeg sam povrijedio i ne mogu si oprostiti. Bojim se one svoje tajne bolesti. Strašim se pokazati svoju slabost da me prijatelji ne bi ostavili. Ne mogu priznati
svoje propuste u molitvi i vjerskom odgoju. Teško mi je priznati svoju lijenost i nemarnost. Moje nesposobnosti stvaraju mi strah za budućnost. Boga još uvijek ne mogu voljeti. Osjećam se nezapažen i nesposoban da idem ukorak s drugima. Ponekad me muči osama i teški snovi. Jednostavno, ne sviđam se sam sebi. Htio bih da to brdo negativnosti ne budem ja. Ne mogu to prihvatiti. A ipak ne postoji neki drugi »ja«, nego samo
taj. I Bog ne oprašta nekom drugom »ja«, nego tome. Evo i mene. Opraštam. Opuštam se dokle god u dubini sebe ne osjetim da sam zagrlio samoga sebe i da suze radosnice zbog povjerenja teku niz moje lice. Praštam samome sebi. Praštam… Prihvaćam samoga sebe. Volim sebe… Opet sam postao cjelovit.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
