Pripremila: Ivana Vranešić, teol., Hagio.hr, broj 8.
Drugi međunarodni studij hagioterapije bio je snažno obilježen praksom. Zato i nastavljamo s pregledom vježbi prema pojedinim duhovnim organima. Imamo toliko novih vježbi da nemamo prostora za duži teoretski uvod. Krenimo!
Duša
Duh je čovjekova veličina, ponos, dostojanstvo…
Vodiš li računa o svojoj duši? Kako započinješ svoj dan? Izgrađuješ li svoju duhovnu dimenziju? Prema odgovorima na ova pitanja možeš otkriti kakav si čovjek. Po plodovima tvog života vidi se ulažeš li u svoju duhovnu dimenziju.
Ako ne iskusimo da je duh ono što nas drži, mijenja, onda nismo dotaknuli istinu da je duhovna duša naša posebnost i da čitavo naše biće vapi za time da je „nahranimo“.
Tvoja duša te svakog dana pita: „Što ćeš učiniti za mene?“
Jedini otac svakog čovjeka je Bog, onaj koji je sve stvorio. Teologija nas tako uči. Zahvaljujući Bogu znamo čiji smo i da imamo vrhunske snage u sebi. On je i odgovor na sva naša temeljna pitanja. Važno je dopustiti sebi da te ta istina nosi, a da te stvarno nosi, prepoznati ćeš po dubokoj radosti u sebi.
Boga možeš prepoznati i prijateljevati s njim kroz Isusa iz Nazareta, koji je došao na svijet radi čovjeka, patnika i dao svoj život za svakoga.
Ima li većeg prijatelja od onoga koji daje život za tebe? Što u tvom životu znači Isus? Poznaješ li ga? Vjeruješ li da je uvijek tu i da sve o tebi zna? Hoćeš li od danas uzeti tog Isusa za svog prijatelja tako da više nikad nisi sam/-a?
Sve mu možeš predati jer došao je liječiti srca slomljena. Može li se tvoje srce tome veseliti?
Kreativnost
Biti kreativan znači razvijati svoj smisao za ljepotu, obogaćivati svoj duh, iskopati svoje talente. Ona znači da se počinjemo mijenjati, raditi nešto novo. Razvijati se u kreativnosti znači upisati u sebe neki jači sadržaj od onog koji je trenutno u nama. Pitanje je samo želimo li mi to. Ne smijemo dopustiti da nas zahvati strah. Umjesto toga trebamo se sjetiti Onoga koji nam daje da se razvijamo.
Tvoj Stvoritelj te u duhu čini vječno mladim i sposobnim za kreativnost! Fascinira li te ta spoznaja? Može li ta spoznaja oduševiti tvoje srce? U čemu bi to mogao/-la biti kreativan/-na? To da se ti možeš razvijati i biti kreativan/-na najprije je želja tvog Stvoritelja koji te neizmjerno ljubi. Zahvaljujući tome možeš ići dalje. Registriraj što se događa u tvom srcu kad daješ pozitivan odgovor na poziv Stvoritelja na tvoju kreativnost.
Interpersonalnost
Interpersonalnost označuje tvoju relaciju prema ljudima, ali i prema Stvoritelju kao temelju tvog bića. Možeš li reći da si u zajedništvu sa svojim Stvoriteljem?
Ako činimo nepravdu prema nekome, razara se organ interpersonalnosti i zbog toga se u nama pojavljuje ogorčenost, agresivnost i mržnja.
Preispitaj sebe: kako se ponašaš kad te pogodi patnja? Je li ti Bog za sve kriv? Kakav si ti čovjek, hodaš li poput ježa ili želiš biti prijatelj svima? Koja te je osoba „svezala“ i ne dopušta ti da ideš dalje u životu? Ti tu osobu nosiš u sebi.
Prije nego nekoga prosudiš i osudiš, kreni od sebe. Registriraj kako se osjećaš kada priznaš svoje slabosti.
Opraštanje i traženje oprosta su uvjeti za preživljavanje ovdje i sada. Samo tako možemo izliječiti organ interpersonalnosti.
Zagrli sebe i reci si: „Ne boj se, dušo moja, doći ću ja do tog iskustva da me Bog voli, da me drugi vole, ali i da se ja otvaram ljubavi za druge.“
Vjera
Vjera nas osposobljava da duhovno rastemo. Čovjeku su u životu najvažniji vjera i povjerenje u to da ga netko voli, uvažava, da je nekome vrijedan. Kad imamo vjeru i povjerenje, tada smo čvrsti.
Vjera je projekt, gledanje i iščekivanje onoga čega nema; vizija da možeš neizmjerno rasti; poziv da budeš vrhunski, svet, sigurnost koja te diže u „više sfere“. Povjeruj da si rođen/-a iz ljubavi Stvoritelja koji želi da budeš najbolji/-a. Ne daj se ničim obeshrabriti u tom povjerenju, ustraj i onda kad nemaš racionalnih razloga. „Zapiši“ tu vjeru u svoje srce. U vjeri je potrebno ustrajati, jedino je tako jačamo.
Nada
Nada i vjera idu zajedno. Nada je sigurnost da ćemo uspjeti preživjeti sve smrti. Nada se temelji na intuitivnoj spoznaji da postoji dobro i da se ono ničim ne može uništiti. Nadom već gledam cilj koji želimo postići. Ona znači odbacivanje svake negativnosti. Sklopi savez sa nadom koju nosiš u sebi jer, bez nje postaješ patnik.
Imati nadu znači imati u sebi upaljeno svjetlo.
Govori si: „Stvoren sam za vječnost, za uspjeh, Bog je moj otac“. To treba upiti svaka stanica tvog bića. Tek tada ćeš postati sposoban/-a i drugima dati nadu.
Karakter
Riječ je o organu izgrađenih snaga – kreposti, vrlina i vrednota. Biti karakteran znači imati snage za istinito odlučivanje. Da bi čovjek bio karakteran, potrebno je stalno dizati se na razinu duha jer duh je taj koji je ispred nas i vuče nas naprijed. Za to je nužno vježbanje i odricanje.
Kakav je tvoj karakter? Je li snažan ili se raspada? Ako je tvoj karakter slab, to je znak da trebaš postati čovjek morala i ideala. Kakve su tvoje navike? Kakav je tvoj govor? Znaš li nadići svoje mrmljanje i sitna nezadovoljstva?
Odluči napraviti zaokret u svojim navikama. Pri tome gledaj u ono što ćeš time dobiti, a ne što gubiš. Kad to uspiješ, postati ćeš sretan/-a.
Imaš li moć činiti dobro? Obeshrabriš li se kada ne uspiješ ili si čovjek prkosa? Sjeti si da si duhovna duša i da je duh tvoj ponos. Nemoj zaboraviti čiji/-a si i odakle potječeš! Kakav/-a želiš postati? Gledaj sebe takvog/-u i izgovaraj to u sebi. Potom se “otvori“ duhu da on to u tebi ostvaruje.
(Nastavlja se)
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
