Dragocjeni čitatelji,
u nastavku vam donosimo predgovor knjige Vjeruj mi, bit će dobro, on će nam poslužiti kao uvod u samu knjigu i kao priprema za proslavuu 50 godišnjice Zajednice Molitva i Riječ. U danina što sljede do 27.9., donositi ćemo djeliće ovih blagoslova.
PREDGOVOR
U početku bijaše… Davor. Tako bih ja nazvala ovu knjigu. Jer svi smo djelomično određeni svojim početkom, mjestom, ljudima, mentalitetom u kojem smo iznikli. I kada daleko odmaknemo u svakom smislu od tog početka, on u nama živi kao čvrsto ishodište.
To svjedoče i ovi kratki zapisi nastali jednog ljeta u šetnjama savskim nasipom u Davoru. Kako to da su dvadeset pet godina bili odloženi u ladici i tek sada će ugledati svjetlo dana, kada je autor opet daleko od njih odmakao? Oni su sada otkriće – nakon tolikih stranica ispunjenih teološkim i znanstvenim sadržajima u kojima nam je autor prenosio stečena stručna znanja i spoznaje, uvijek radeći na našem približavanju životu, zdravlju, smislu, Bogu. Ove kratke crtice otkrivaju njega samog, u dobi od četrdeset dvije godine, otkrivaju kako se on tada borio sa životom i stvarnošću, kako je pokušavao uvijek iznova otkriti smisao sebe, svog života i djelovanja. Onaj tko se rodio u tako normalnoj sredini, u slavonskom selu, koji je radio na polju i živio među jednostavnim mudrim ljudima – uvijek je sačuvao u sebi taj “feeling” za ono što je zaista važno i što jest život, znajući da veliko obrazovanje može uništiti čovjekovu originalnost i životnu mudrost.
Tog ljeta 1980. autor kao da je nanovo utvrđivao temelje života. Duge godine školovanja, često teške i mučne, samotni putovi odrezani od rodnog Davora, prvi uspjesi u profesorskoj i svećeničkoj karijeri, bili su iza njega. U ovim tekstovima kao da je napravio inventuru dotadašnjeg života kako bi dao važnost onome što je zaista važno i postavio novo ishodište za budućnost pitajući se: “Ide li to život svome kraju ili svom početku?… Zašto je križ znak pobjede i života?…Kome to zapravo dugujem ovaj svoj život?”
Pomno i duboko razmišljajući i promatrajući sebe i svijet on nalazi odgovore:
“Život ne pripada meni, moj život pripada Njemu… Dosta je otrti jednu suzu i već je život zabljesnuo… Koliko radosti u jednom da životu, Bogu, sebi… Život teče tamo gdje imaš hrabrosti iskopati svoje talente i iznutra se obogatiti životom…”
Sažetak svih tih misli je poruka nade:
“Dan za danom prolazi. A što dolazi? Život u izobilju.”
Tada je to bila poruka vjere i nade a danas je autor, nakon distance od četvrt stoljeća, iz svog bogatog iskustva odabrao za naslov ove knjige: Vjeruj mi, bit će dobro. Tako: u početku bijaše Davor, dječak pa čovjek prepun pitanja, a sada znalac duhovnih zakona i svjedok ispunjenja Božjih obećanja.
Nama, koji se sada borimo sa životom i stvarnošću svojih srednjih godina, pokušavajući otkriti smisao, ovi tekstovi pokazuju da to nije lagan ni kratkotrajan posao, ali bitan. Naći temeljne razloge svog postojanja pred izazovom neumitne prolaznosti ovog života, znači sresti se sa svojim Autorom i izreći mu svoj “da”.
Lidija Krolo
