Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijednog – Tomislav Ivančić

Transkript snimke dijela emisije Tomislava Ivančića sa HKR-a

Transkript napravila: Nera Spehnjak

Korektura: Lidija Krolo

“Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš moja usta.” Ako ti Bog i njegova prisutnost, njegova snaga i njegovi darovi, budu važniji od svega što imaš, i novca i kuće i obitelji, i prijatelja, i auta i svega što posjeduješ i za što se trudiš danonoćno, ako ti bude Bog važniji, ako ti on bude na prvom mjestu, jer ne radi se o tome da odbaciš čitav svijet, nego da ti Bog bude na prvom mjestu i da Bog upravlja zajedno s tobom svime što ti imaš, tada ćeš pravilno i uživati ovaj svijet i imati u izobilju svega što trebaš, o tome se radi.

Odvojiti dragocjeno znači, Boga staviti na prvo mjesto, ne dopustiti da za sve drugo imaš vremena, i za televiziju i za radio, i za igru i prijatelje, i za posjete i za crnu kavu. Koliko samo dugo piješ kavu i nemaš vremena petnaest minuta biti s Bogom? Koliko dugo čitaš novine i nemaš desetak minuta vremena čitati evanđelje po Marku, recimo? I koliko trošiš vremena na pravljenje ručka, doručka, večere, i zaista nemaš vremena otići jednog jutra ili večeri na pola sata svete mise u crkvu? I kad se najedeš, onda osjećaš, to sam pojeo i sad mi je dobro ili mi nije dobro u želucu, i kako to da znaš, uvijek misliš na to što si pojeo i razmišljaš što bi još trebao pojesti, a kako to da se nikad nisi zadržao kod svete pričesti koju si primio, pa kad si došao kući da se cijeli dan sjećaš, ovo je jedino zdravo, ovo je dragocjeno, ovo je Isus u meni, ovo je njegovo tijelo i ono postaje moje tijelo? Zar ne opažamo kako nam je Bog na drugom ili zadnjem mjestu? I tu je tragedija našeg života.

Mi ćemo imati vremena za sve, i gledati utakmicu, i igrati nogomet ili bilo koji sport, i ići u kino i kazalište, i ne znam kuda sve ne, na koncerte, za sve ću imati vremena, samo ne za Boga.

Zamisli da imaš u kući prijatelja ili gosta koji je po cijele dane tu uz tebe, ali ti nikad, bar da jednom riječju kažeš, kako si, hajdemo sjesti, hajdemo razgovarati, da ga baš ničim ne ponudiš, niti jednom toplom riječju, kako možeš biti takav? A znaš dobro da Isus kaže da onaj koji jede njegovo tijelo, ostaje u njemu i Isus s njime, znači, tu je s tobom Bog cijeli dan, a ti baš ni riječi.

Da li razumiješ što to znači, odvojiti dragocjeno od bezvrijedna? I ako tako načiniš večeras, vidjet ćeš da ćeš postat usta Božja, to znači, da ljudi kad te čuju, čut će Boga iz tvojih usta, to će ih mijenjati. Oni će čuti da to više nije ljudski glas, da to više nisi ti. Sto puta sam to osjetio, kad sam s Bogom, kad se odrečem svoje slave i svoje oholosti, svoje taštine, da ja govorim, da me ljudi hvale, kako onda čudesno Bog djeluje. Usrećuje mene i one kojima sam govorio. A kako je tužno govoriti samo iz svoga uma, svoga razuma, svoga života, kako je tužno biti sam bez Boga. Uzalud su svi ljudi oko tebe, nitko ti ne može pomoći. Samo je u Bogu sva tvoja pomoć i cijeli tvoj život, i sve što želiš postići.

Bit ćeš usta Božja, ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna. 

Mi neprestano se mučimo sa našim Hrvatskim društvom, kako ga promijeniti, kako promijeniti kandidate za izbore, kako promijeniti birače, kako promijeniti one koji će biti izabrani? To uopće nije teško. Ali mi se neprestano držimo samo ljudskih pravila, znamo samo nešto iz psihologije, nešto iz filozofije i točka. Naivni smo, mi živimo kao da Boga nema, a pravimo se kao da smo najveći kršćani i vjernici. Ali pazi, “Ako mi se vratiš, i ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, oni će se okrenuti k tebi”, pazi, cijelo hrvatsko društvo će se okrenuti k tebi, tvoja obitelj, tvoje selo, tvoja ulica, tvoj grad, okrenut će se k tebi. Počet će te slušati, ići će za tobom. Ali je zato važno da si se ti okrenuo Bogu, onda oni imaju kamo poći. Jer ako ti nisi s Bogom, a oni se okrenu k tebi, što ćeš učiniti? Ali neće se okrenuti k tebi ako ti nisi s Bogom.

Ako si odvojio dragocjeno od bezvrijedna, ako si se vratio Bogu, onda sigurno će se oni okrenuti k tebi jer si ti Božji čovjek. I to je ono što trebamo postati, prijatelji dragi.

Ima još jedna opomena koja kaže: “Oni će se okrenuti k tebi, ali ti se zato ne smiješ okrenuti k njima“. Zanimljivo. Vrlo je opasno kad ljudi krenu za tobom, postaneš ohol, drago ti je, plješću ti, hvale te, novine pišu o tebi, sva usta pričaju o tebi, o kako to brzo zanese, kako osjetiš da si se okrenuo ljudima, da si postao malen, sitan, jadan, da su ti važne ljudske hvale, a ne Božja hvala i Božja snaga. Kako je vrlo lako pasti, dosta je samo da te neko ogovarao, da si čuo kako ti je netko rekao ružnu riječ. Tada se okrećeš k ljudima, a zapravo okrećeš se zlu koje su ti oni nanijeli. Počneš govoriti protiv njih, nećeš se s njima ni sastati, o kako si ti pobožan i dobar. Vidite, to je ono zlo koje često ne zapažamo. Ti se ne smiješ okrenuti k njima, jer ako se ljudima okreneš, onda oni više nemaju kamo ići. Onda sve stane. Pusti ljude, nemoj misliti sad ih moram organizirati, sad moram napravit ovo, sad ono. Ne! Koliko mi puta ljudi kažu: „Profesore, držite tolike seminare, tisuće i tisuće ljudi na vašim seminarima su bili tijekom tih četrdeset godina, kako niste organizirali neku zajednicu, nešto poput samostana, nešto poput nekog društva?“ A ja im samo odgovaram da je 33 godine je Isus živio na zemlji, Bog među ljudima, tri je godine propovijedao, niti je sagradio barem neku drvenu kućicu, niti je napravio neko društvance, niti nekakav zbor, niti je on učinio da idu mase za njim, ne, nego su protiv njega išli i pribili ga na križ.

Čak i apostoli, dvanaestoricu je izabrao, jedan ga izdaje, drugi ga zatajio, a ostali pobjegli od njega. Gdje je Isusu organizacija, gdje mu samostan, gdje društvo, gdje udruga? Ali ako se ti okreneš k Bogu, i ako se ne okrećeš ljudima nego ostaneš uz Boga, tada ćeš vidjeti kako Bog, a onda i ljudi nakon tebe, oni će napraviti organizaciju, oni će napraviti velike kuće. Sveti Franjo Asiški nije zidao nikakve samostane, nikakve kuće i nikakve crkve, razumio je u početku, kad mu je Bog rekao: „Franjo, dođi, popravi moju crkvu“, on je mislio da mora ići u svetog Damjana i popraviti tu crkvicu. Onda je skupljao novac, nešto malo popravio i uvidio da to nije to. Što imaš od toga što si popravio zidanu, materijalnu crkvu? A onda je išao biti Božji do kraja. Nije pozivao ljude, dođite brzo pa ćemo napraviti udrugu, društvo i slično, organizirat ćemo se. Ne, nego je bio Božji, postio je, molio, ostavio sve, da bude samo s Bogom. I ljudi su, naravno, jurili za njim. Zato danas imate toliko franjevaca koji su onda oni napravili velike crkve i samostane, crkve i tako dalje, a ne Franjo. Isus to nije radio.

Dakle, ako se vratiš Bogu ponovno i ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, tada će se ljudi okrenuti k tebi, ali ti se ne smiješ okrenuti k njima. To je sva mudrost našeg života i tko to ne shvaća vrlo brzo će pasti. Koliko je lijepih projekata bilo, koliko dobrih ljudi koji su organizirali studente i mnoge druge ljude oko nas u Hrvatskoj, traje to desetak godina i samo se raspadnu. Ti se počneš radovati, gle kako k meni dolaze ljudi, koliko ja imam studenata na vjeronauku, a gledaj koliki meni na molitve dolaze, a gle kada ja organiziram ovdje ili ondje… Čim se počneš hvaliti ti gubiš, ti si se okrenuo ljudima i gotov si.

Pusti, ne gledaj tko ide za tobom, ti idi za Bogom, ti budi svijetlo, oni će onda u tom svijetlu hodati.

Zanimljivo je kako smo maleni u svome životu i kako ne možemo vjerovati da možemo velike stvari činiti i da za to ne trebaju neki veliki, veliki koraci, pothvati, da moramo biti sveti. Mi obično mislimo da biti svet znači biti bez grijeha, čist, živjeti drugačije, sjediti u trnju, pepelu, ne jesti, ne piti, e prijatelji dragi, sveci su najnormalniji ljudi. Jeste li vidjeli papu Ivana Pavla II., volio je jesti i piti, bio je glumac i govorio jezike, kako nas je samo volio, jednostavan bio? Kad je od bolesti imao iskrivljeno lice,  njemački teolozi su mu rekli da dade ostavku, sramota je da ga takva gledamo na televiziji. On je rekao da je papa i s takvim licem, tek sad pravi. Sjetimo se, u kolicima dolazi i služi svetu misu kod nas 2003., dvije godine prije smrti. I tako brzo postaje proglašen svetim, nevjerojatno, tako reći u nekoliko godina.

Da li smo svjesni toga, kako je svetost nešto najnormalnije, pa gledajte Isusa, biti svet znači biti kao Isus, i zato slušati njegove riječi, razmatrati njegove riječi, i činiti ono što treba, ono što on kaže. Normalno, kao što majka kaže djetetu: “Idi donesi kruha iz pekare“. Dijete ode, donese kruh. Ako tebi Isus kaže: „Idi oprosti onom čovjeku“, tada idi u duhu k njemu i oprosti mu. Kada to načiniš tada vidiš, donosiš i ti kruh, novi život, slobodno srce, rasterećene misli, u tome je dakle sva veličina našega života.

Dakle, “Ako mi se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš, ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja. Oni će se okrenuti k tebi, ali ti se zato ne smiješ okrenuti k njima.“ Vratimo se i Bog će nas pustiti da mu služimo, to znači dat će nam neizmjerno svojih darova, samo mu se vrati, neka ti bude važan.

Stotinu puta ga na dan nazovi, jer koliko samo puta se na mobitel javljaš nekim ljudima. Imaš mobitel u svome srcu, zašto ne zoveš Isusa i razgovaraš, zašto Oca nebeskog ne nazoveš, zašto ne kažeš Duhu Svetomu što bi želio i što trebaš?

“Ako mi se vratiš!” Obratiti se znači vratiti se. “Vratiti se sa krivih putova svojih“, kažu proroci. I tad ćeš opet služiti Bogu, dobit ćeš njegove darove, da njemu možeš služiti. A onda odvoji dragocjeno od bezvrijedna, onda shvati da je Bog najvažniji, na prvo ga mjesto stavi, brže ga pomakni na prvo mjesto. Najprije Bog, a onda sve drugo, najprije živjeti, a onda sve drugo. Tada ćeš biti Božja usta, tad ćeš govoriti kao što Bog govori, tako ćeš govoriti da će se cijelo hrvatsko društvo okrenuti k tebi.

Pazi, ti se ne smiješ okrenuti k njima i mislit, aha, sad ću ja uspjeti. O koliki danas političari, čak i kršćanski, prave teške pogreške u životu i politici, osnivaju male strančice samo radi sebe. Nije njima ni Hrvatska važna, ni ništa, radi sebe, malu strančicu koja će dobiti 50, 60 glasova, ali to je važno, ima ljudi koji njih cijene. Tu nije važna Hrvatska nego oni.

Ne smiješ se okrenuti k njima jer ako se okreneš, bit će zlo. “Učinit ću od tebe“, kaže Bog dalje, “zid neosvojiv, oni će se borit protiv tebe, ali te neće nadvladati, jer ja sam s tobom, da te izbavim i spasim.” Koliko su dobre te proročke riječi, toliko udaraju u naše srce i naš život, da ne možeš odoljeti. Krenimo!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Temeljiti susret s Duhom Svetim – Tomislav Ivančić