Tomislav Ivančić, iz knjige Oče
TEBE TRAŽIM, JA SAM TVOJ
(Bogu reći: TI)
Osjećaš se opušten, oslobođen tjeskoba i briga, miran. Sada kao da stojiš na startu da se uputiš k Bogu. Sav si na okupu, sve su tvoje moći spremne. Nemoj se naprezati, nego se samo opusti. Pomisli da je Bog tu. On koji je izvor tvoga života, on te poslao u svijet, on te prati sa simpatijom, on je spreman da s tobom razgovara, da ti pomogne. Tako si iznutra otvoren prema Bogu i susretu s njim. Osluškuj tišinu oko sebe, u sebi, u čitavom svemiru. Ta je tišina ispunjena prisutnošću, ona je natopljena Bogom. Potrebno je samo dopustiti, i ta će se prisutnost slijevati i u tvoju svijest.
U tebi je Duh Sveti koji uprisutnjuje Boga u tvom srcu.
Sada u dubini sebe u ritmu disanja izgovaraj riječ: TI. Pri tome misli na Boga: Ti si moj Bog, prijatelj, čežnja mojih dubina. Ti si, Bože, sa mnom, u meni, oko mene.Ti obuhvaćaš svemir, ljudsku povijest. Ti, osoba, prijatelj, nježnost, povjerenje. Ti, ti, ti…
Iza toga drugu riječ: TEBE. U sebi nadodaj: tražim, želim, volim. Tebe, tebe, tebe …izgovaraj dubinom svoje opuštene duše. Odjednom će se otvoriti prostori za susret između tebe i Isusa.
Sada možeš uzeti i treću riječ da te uvede u susret s Isusom. To je: TVOJ. Čiji sam ja? Tvoj, o Bože. Tvoj, tvoj, tvoj… Tvoj sam stvor, tvoje otkupljeno dijete, tvoj sam prijatelj, tvoj grešnik, tvoj napuštenik, tvoja kćerka, tvoj prosjak, tvoje vlasništvo. Tvoj sam, a ti si velik, svet, prepun smilovanja, Gospodar zemlje i svijeta, točka u kojoj se skuplja čitavo čovječanstvo, kome sve dolazi.
Tvoj sam ja, tvoj.
Možeš uzeti i četvrtu riječ: TEBI. Tebi pripadam, tebi se darujem, tebi stojim na raspolaganju. Tebi, tebi, tebi … Tebi, koji si prepun povjerenja, tebi, ovakav slab, grešan, preuzak u sebi, plašljiv. Sve snažnije izgovaraj tu riječ, ali bez napinjanja.
Nisi, naime, samo ti koji izgovaraš te riječi, nego Duh Sveti u tebi pomaže tvoju molitvu. On s tobom moli.
Ne moraš uvijek izgovarati sve četiri riječi. Dosta je ponekad jedna. Važno je pronaći onu koja te najbolje u ovom trenutku vodi u dubine bića, prema Bogu i razgovoru s njim.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)