Kako prepoznati djelovanje Duha Svetog? Je li i on osoba, da li je On realan? Kako znati da smo ga susreli? Mnogo je to pitanja i teško je dati precizan odgovor na ova, a i na ona druga koja niču? Zato vam donosimo iskustvo naše članice iz zajednice, pa možda kroz njezin primjer prepoznate Njegovo djelovanje i u svom životu.

Gdje me Duh Sveti promijenio u životu?

Duh Sveti me izveo iz odvojenosti, izolacije, samoće. Izveo me iz ugroženosti, grozničave uznemirenosti zbog prijeteće nemoći da budem, da jesam, iz ozbiljne zabrinutosti o mogućnosti takozvanog osobnog samoostvarenja.

Uveo me u novu, lakšu egzistenciju, u novi osjećaj postojanja, stvarnosti, povezanosti, dao mi je novu svijest i samosvijest, doživljaj vrijednosti, novu sigurnost.
Učinio je da drukčije dišem, da drukčije doživljavam iste okolnosti, da sam slobodnija, da imam mir i da imam drugačije vrijednosti, da nisam rob karijere i uspjeha, a ni nikog drugog.

Da ne zaslužujem i zarađujem prihvaćenost i poštovanje.

Da uživam u drugim i drugačijim ljudima, da ih bolje razumijem, da više, stvarnije i dublje živim.

Da i u nepovoljnim okolnostima mogu naći mir i radost, da se ne bojim tuđih mišljenja, a i da se ne borim za njih.

Da više cijenim sam život i da sam svjesnija drugih ljudi i da ih više poštujem. I da sam svjesna koliko je sve to sićušno i da ne očekujem da se netko za to sve moje osobno
zanima.

Pa ipak doživljavam dublju, smisleniju i intenzivniju povezanost s drugim ljudima. Doživljavam radost, sadržaj i vrijednost u osobnim odnosima i u poslovnim aktivnostima, u svom liječništvu. Teške odnose, smetnje u razvoju, u poslu vezane uz vanjske okolnosti su me prestale duboko uznemiravati i ugrožavati.

Duh Sveti me upućuje na ono što je ispravno, nudi perspektive koje je teško doseći. Ne da mi ljenčariti, kritizira me kad sam površna i neodlučna, mlitava, zaboravna i neodgovorna. Kad gledam puno filmove i blebećem o čemu ne treba. On mi šapće da tratim njegovo i svoje vrijeme, da uništavam što On gradi i ostaje mi gorak osjećaj žalosti i promašenosti.

On mi šapće da ima još toga većeg, višeg ljepšeg, dalje mi naslutiti da se vrijedi dati povesti od Njega, da treba još moje tišine i još prostora u mom srcu i životu. Daje mi i da mogu podnijeti drugo i drugačije bez optuživanja, shvatiti i tuđe iskustvo, ne samo svoje, tuđa lutanja i zablude, ne samo svoje.

I da mogu ponešto oprostiti, da mogu izdržati, nadići, prijeći preko nekog zla, ne upasti duboko u negativnost, ne zadržati se dugo u tami, u konfliktu kad do toga dođe.

Duh Sveti je moj najbolji nikad dovoljno prihvaćen i priznat prijatelj, učitelj, Bog.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.