Tomislav Ivančić, iz knjige Oče
I OZDRAVIT ĆE DUŠA MOJA
(Molitva za ozdravljenje duševnih rana i ožiljaka)
Isus je prvenstveno Spasitelj. On dakle dolazi da spasi, izliječi, oprosti, oživi… On to čini u susretu s tobom. Važno se stoga susresti s Isusom. Molitva je susret s njime. Ako naučiš pravo moliti ti ćeš upravo čudesno doživljavati kako postaješ zdrav, čist od grijeha, slobodan od straha. Da bi se susreo s njime treba da budeš najprije kod kuće, kod sebe. On dolazi k tebi. No, hoćeš li postati zdrav, trebaš upoznati svoje bolesti. Želiš li biti čist od grijeha, trebaš mu reći koji te grijesi opterećuju. Iskreno priznati svoje stanje i moliti ga da te oslobodi svih spona.
Mirno dišući polako nastoj postati sebe svjestan. Promisli, kad kažeš Isusu da se u tebi nastani, gdje ga to pozivaš. Polako oblikuj prostor u sebi gdje se želiš susresti s Isusom. To je negdje u području ošita. Obično to pokazujemo rukom kad kažemo: U meni je Bog. Očisti, pripremi taj prostor da bude ugodan za vaš susret. Sad dolazi važan trenutak. Ti se najprije moraš susresti sa samim sobom. Gledaj, što ti se sve na tebi ne sviđa. Možda tvoje porijeklo, roditelji, možda tvoj izgled, spretnost, nesposobnost, nespretnost, tvoje lice, noge, kosa, govor… Možda su to tvoji grijesi, padovi, posrtaji. Možda je neka bolest koju ne možeš nikako prihvatiti. Neka mana, tjelesni ili duševni defekt. Možda je to tvoja okolina, uvrede od nekih ljudi.
Ti se bojiš pogledati u sebe. Ne možeš se pomiriti sa sobom takvim. Bježiš od sebe. Razdvojen si u sebi. Odatle tvoje tjeskobe, strahovi, nezadovoljstvo. Ti ne možeš do sreće i životne radosti u osobi nekog drugog, nego samo kao »ti«, ako samog sebe prihvatiš. Ti si sebi jedina šansa.
Ovo je trenutak da se prihvatiš, pomiriš sa samim sobom. Ti si sebe dobio od Boga. On ti je sve darovao, on ti povjerava baš tebe takvoga, da takav, jedinstven, proživiš svoj život na
zemlji. Ovo je tren da konačno zavoliš sebe. Da postaneš jedno sa samim sobom. Da postigneš svoju osobnu identifikaciju.
Ma kakav ti bio, uvijek si dragocjen, jer si jedinstven. Nitko nikada nije bio ti, nitko ne može biti ono što si ti. Ti si bogatstvo svijeta. Bez tebe svijet je siromašan za tebe takvoga. Bježeći od sebe, ti sebe guraš u propast i osiromašuješ svijet. Evo trenutka da se dogodi divan susret tebe i onoga dijela tebe koji bježi od stvarnog sebe.
Neka konačno osjetiš da voliš sebe.
Divna je to preobrazba i svečan događaj. Ako ti ne uspijeva, pokušaj jednostavno dozivati sebe k sebi. Zovi se po imenu. Reci samom sebi da se voliš. Da se više ne bojiš pogledati u
stvarnog sebe sa svim negativnostima. Ne boj se. Isplači se, ako treba, što si se konačno smio vratiti k sebi, k svojoj pravoj kući, što si konačno zavoljen na pravom mjestu.
Sad, kad si čitav, kad si sаv kod kuće, kad si konačno ukinuo rascjep između samoga sebe, sad možeš dozvati Isusa u svoju nutrinu. Sad prihvaćaš Božju volju za samoga sebe.
Otvori sad smjelo vrata svoje duše, svoje svijesti, svoje volje i pozovi Isusa k sebi. Pokaži Isusu sad jednu po jednu ranu svoje duše. Reci Isusu kako te sve to na tebi još boli. Zamoli ga zatim neka se svojom rukom dotakne svake tvoje duševne rane, svakog ožiljka na tvojoj savjesti. Zamoli ga da te izliječi i osposobi da trajno ostaneš cjelovit, nepodijeljen u sebi.
Pokaži mu svoje grijehe i zamoli ga neka ti oprosti. Reci mu da se odričeš zla i grijeha i želiš s njime surađivati na izgradnji novog svijeta, koji upravo u tebi počinje. Neka ti dade novo srce i svoga Duha. Ostani tako smireno u razgovoru s Isusom.
Gledaj što on sve čini u tebi, slušaj kako ti govori u nutrini. Rane duše znaju jako zaboljeti. Zato se može dogoditi da dođe do jačeg plača. Tad je potrebno samo dublje disati i tjeskoba će se ravnomjerno početi otapati.
Ostani tako uz Isusa otprilike pola sata. Toliko, naime, neka traje meditacija svaki dan. Može se svaki dan po jedan duševni ožiljak liječiti ovakvom molitvom.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
