Piše: Lana Poljak Branisavljević
SUSRET OD KOJEG ŽIVIM
Dragi prijatelju, hoćeš li danas sa mnom prije nego kreneš u ovaj dan, sabrati svoje misli i stati pred lice svoga Stvoritelja? On nas čeka…Sjedni ili klekni, umiri se…
Neka tvoja duša progovori: Oče moj, ti si tu… I ja sam tu… Ti znaš za mene, Ti si mene zaželio, htio da baš ja postojim… Kažeš da si me u svoje dlanove urezao…Ti si prvi moje ime zazvao. Ja znam da sam tvoja i da tebi pripadam. Znam da moje postojanje nije neka puka slučajnost, ja nisam broj, jedna u mnoštvu ljudi…Ja sam plod ljubavi i to ne bilo kakve ljubavi – već najsvetije, najuzvišenije, bezuvjetne Ljubavi!
Zahvaljujem Ti na daru života, na tome što jesam, što postojim!Tako si me čudesno stvorio i još me stvaraš, iz dana u dan iznova…Sve si mi dao – život, savjest, slobodu, slobodnu volju, povjerenje, nadu, ljubav, sjećanje, pamćenje, karakter, kreativnost, vrline, kreposti, sposobnosti, talente…O, koje bogatstvo je u meni!
Zahvaljujem Ti sada na Tvojoj blizini, što je Tvoj pogled na meni, što si u svakom trenutku moga života prisutan. Obnavljaš moje snage iz dana u dan, uzdižeš moj pogled i govoriš mi: Ne boj se! Ne budi tjeskobno zabrinuta, ja sam pobijedio svijet! Predajem ti sve svoje bližnje, svoje poslove i planove, svoje strahove i zabrinutosti, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost…Znam da je u Tvojim rukama sve sigurno i da mi želiš samo dobro. Ja Ti vjerujem..
Ogrni me danas svojoj ljubavlju i nježnošću da hrabro mogu koračati kroz sve izazove ovoga dana. Ostani sa mnom, trebam Te blizu…Ostani tako barem deset, petnaest minuta…
Od tog susreta danas ćemo ti i ja živjeti…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.