U uredništvu portala smo osobno uvidjeli kako nije jednostavno napraviti treći korak (misao, riječ i djelo) te pročitano provesti u praksu.
Kako bi sve nas motivirali i nadahnuli na konkretnu praksu odlučili smo pokrenuti novu kolumnu. Koja će za početak izlaziti dva puta tjedno i svaki tjedan će biti neki novi kolumnist član Zajednice Molitva i Riječ (ZMR). Ideja je da budu kratke, ali proživljene. Pozivamo i vas da pokušate s nama uroniti u praksu, ali i poslati nam svoje iskustvo prakse ili komentar na mail: urednistvo@hagio.hr
Piše: Robert Pušelja
Mudrije se svidjeti Bogu, nego ljudima.
Gledam sebe kroz zadnjih 20 godina i osjećam sućut prema sebi. Kada vidim koliko je težak teret ljudskih obzira pritiskao i ugnjetavao moju osobu, moje talente, kreativnost, ideje i ciljeve. Sve do prije nekoliko tjedana kada sam slušajući prof. Tomislava Ivančica u jednom od njegovih nagovora čuo kako kaže:
Dok sam se pokušavao svidjeti ljudima bilo mi je jako naporno, nakon nekog vremena sam se umorio i shvatio da ako budem težio za Božjim duhom neću trebati trčati za ljudima.
Upravo iz tih riječi dolazi jedna spoznaja kako je moj idol dugo vremena bio ljudski obzir. Kako će me gledati bližnji, prijatelji, kolege na poslu, prijatelji u zajednici. Hoću li nekoga povrijediti, hoće se netko naljutiti na mene itd.. To je jedan krug iz kojeg ne možeš izaći bez čvrste odluke da slijediš Boga, a ne ljude. Zbog te odluke dolazi sloboda, kroz spoznaju da ja ne mogu proći ovim svijetom, a da se nitko ne razočara u mene, naljuti i slično.
Ja zapravo živim ovdje kako bi se obratio i postao bliži i sličniji Bogu, a ne ljudima. Zapravo sam postao svjestan kako je moja sloboda tu i ja sam u njoj onog trenutka kada sam donio odluku živjeti svoju unikatnost i jedinstvenost svoje osobe, prihvaćajući da sam nesavršen i manjkav. Ali da sam u Ocu zaštićen, u Sinu opravdan, a u Duhu Svetom vođen da živim kao slobodno dijete Božje.
Ova spoznaja je za mene veliko otkriće i olakšanje da se nikome ne trebam svidjeti, ali ako budem živio prema Božjim pravilima ja sam zapravo tada najviše slobodan i tu slobodu vide drugi oko mene. Ne trebam nikome biti nametljiv niti se truditi svidjeti bilo kome. Kada živiš slobodno to privlači druge da dožive isto. Sloboda da budeš ono sto jesi zrači jednim zadovoljstvom i mirom koji me prožima i čini da budem to što jesam.
Dragocjeni čitatelju, pogledaj gdje ti nisi slobodan? Imaš li slobodu biti to što jesi bez obzira na druge ljude? Što te u tome sprječava?
