Piše: Lana Poljak Branisavljević
KUDA VOZIŠ?
Na putu prema svom radnom mjestu prolazim preko raskršća na kojem se križaju dvije velike prometnice. Danas ujutro zbog kvara semafori nisu radili pa se stvorila prilično velika gužva, auti su se nagužvali u nepregledne kolone, a nervozni vozači krenuli trubiti. Pješaci su pokušavali uhvatiti priliku da pretrče cestu, a tramvaji nepomično stajali. Upravo me ta gužva i zbrka ispred mene potaknula na promišljanje…Zaista, sve što nas okružuje ima svoj red i svoju zakonitost, svoj tijek i svoju pravilnost.
Godišnja doba, dan i noć, plima i oseka, ciklički se izmjenjuju. Svaka biljka ima svoj razvojni ciklus, točno vrijeme kada klija, raste, cvate, kada daje plodove. Svaka simfonija ima točno napisane note i zadani ritam, koje je potrebno baš tako otpjevati ili odsvirati kako bi zvučala skladno. Naše tijelo je zdravo i dobro kada je naš tlak pravilan, kada srce odmjereno kuca, niti presporo niti prebrzo, kada pluća dobro rade, kada svaki organ i svaka stanica našeg tijela osluškuju biološku zakonitost zapisanu u nama.
Osim te biološke i psihološke zakonitosti upisane u svako živo biće, čovjek posjeduje još jednu posebno važnu zakonitost koja ga čini živim, moralnim, duhovno zdravim bićem, a to je prirodni moralni zakon. On nam govori kako je temelj svega Apsolutna Dobrota, Ljepota, Istina i Jedinstvo. Osluškujući njega osluškujemo glas samog Stvoritelja. No, svaki put kada se čovjek “ogluši” o tu zakonitost, on “pada” na razinu nagona, odaje se porocima, postaje rob tijela, užitaka i strasti, postaje pohlepan i sebičan, nemoralan i ohol, stvara razdore i sije mržnju. U čovjekovoj duhovnoj duši tada nastaje “nered”. Nažalost, on se neminovno počinje prelijevati i u naše odnose, na naše poslove, na naše zdravlje i naše zadovoljstvo.
Svaki put kada ne poštujemo “znakove” koji nas upozoravaju poput “Ne sudi svoga bližnjega”, “Ne kradi”, ” Ne svjedoči lažno” mi ne poštujemo glas samog Stvoritelja koji nam progovara upravo kroz našu savjest. Tada sami sebe isključujemo iz Dobrote, Istine, Ljepote, Ljubavi. Počinjemo životariti umjesto živjeti. Umjesto vrhunskih sposobnosti i vrlina koje u sebi nosimo zadovoljavamo se prosječnošću i privremenim ugodama koje nam pružaju samo trenutno zadovoljstvo.
Pogledaj danas, dragi prijatelju, primjećuješ li znakove duhovne zakonitosti koji te vode pravom istinski radosnom životu? Da li ih poštuješ? Primjećuješ li u svome životu, u svojim odnosima da ponekad ili često “voziš u krivom smjeru”? Zastani, promisli..Sve ti je darovano, odluči osluškivati svoju savjest koja ti govori što je to ispravno, osloni se na nju. Ne daj da te bilo kakve negativnosti i poteškoće života “izbace” iz Dobrote, iz Ljubavi, iz postojanja. Ti si dragocjen i vrijedan, dragi prijatelju, i uvijek imaš novu priliku krenuti iznova!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
