Tomislav Ivančić, Iz knjige Oče

OČE, IZVORE NAŠ

(Bog je moj Stvoritelj i Otac)

Tražim svoj izvor, Gdje su počeci mojih dana? U čijim je mislima bio izatkan moj život? Tražim čas svojega rođenja. Moram saznati tko sam i tko me po prvi puta nazvao imenom. Kome to mogu punim srcem viknuti: Ti si otac moj? Pitam sunce: »Tko je otac tvoj? Pitam ptice: »Tko vas je iznio u naše prostore? Obraćam se dalekom moru: »Tko te je stavio u široke prostore da miruješ i bučiš, da se smiješiš i da čuvaš tajne u svojim dubinama? Pitam svemirske prostore iznad mene: »Gdje vam je kraj i gdje su vam počeci?

Pitam dubine zemlje: »Znate li za tajne svoga početka?« Pitam snježne vrhunce i sagibam se nad rijeke i doline i žedan saznanja ih pitam: »Izgovorite mi tajnu svoga početka!« Gledam rascvjetane voćke, zazelenjele poljane, šume kako se bude u proljeće i pitam ih tko ih to budi i tko to diše u njihovim srcima. Zapažam cvijet na svome stolu i pitam ga: Čiji si mi glasnik i tko te poslao k meni? Ulazim u svoje srce i u svaki njegov kucaj stavljam pitanje: »Tko te pokrenuo i poslao k meni da oživljavaš moje dane? Ulazim u svoje misli i postavljam im isto pitanje, tko mi ih je darovao da budu moje misli.

Odasvud kao more glasova i glasnika osjećam kako mi dolaze i svi isto odgovaraju: »On je naš početak. On nas je zamislio i on je pokrenuo naše živote da kao rijeka teku kroz vrijeme i prostor. On, Bog naš.«

Tko sam ja? Čijeg izvora sam ja rijeka?

Tražim odgovor u sebi. Ulazim u misaone prostore u sebi, prolazim kroz svoju maštu, ulazim u srž svoga bića, u svoje vlastito carstvo i tražim u njemu izvor, pitam za onoga tko je projektirao mene… Tražim vlastitog oca i vlastitu majku. Dolazim pred svoje roditelje i tražim da mi odgonetnu moju zagonetku. “Reci mi, majko, jesi li znala da ćeš baš mene roditi? Reci mi oče, jesi li me ti stvarao i baš ovakvog zamislio i htio?” Začuđeno mi odgovaraju: “Mi smo samo izvršitelji prirodnog zakona. Netko te je drugi donio k nama. Ne, nismo mi izvor tvog života. I mi sami znamo da iza nas je onaj tko je Otac tvoj i naš.”

Oče naš! S dna ovih zemaljskih putova podižem prema tebi glavu i s uvjerenjem ti kažem: Evo me, Oče. Sad shvaćam, ti si htio da ja postojim.

Ti si mi darovao moje dane, ljude oko mene, tijelo i sposobnosti. Poslao si me u svijet. Javljam ti se, Oče, evo me, reci mi što hoćeš da učinim ovdje prije nego što se vratim k tebi. Radostan sam što sam čuo da si beskrajno dobar i da si me nazvao svojim djetetom. Ponosim se time što si mi ti jedini Otac. Htio bih potpuno iskoristiti sve snage koje si u mene stavio i ispuniti sve nade koje si nada mnom izgovarao.

Oče naš, proslavi preko mene svoje ime. Provedi preko mene, ovdje na zemlji, svoju volju. Pomiri ono što je nepomirljivo. Daj mir mojim čežnjama njihovim ispunjenjem.

Oče, ritam sreće i mira na ovoj zemlji mrse sile koje su suprotne tvojoj volji. Evo me, Oče, da preko mene bude više sunca, više praštanja, više prijateljstva, najviše tebe.

Oče naš, danas znam tko sam i odakle sam. Sad znam izvor iz kojeg teče rijeka moga života. Sad znam gdje je uvir mojih dana.

Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakNemoj nikad odustati
Sljedeći članakOsoba, to si ti
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)