Piše: Lana Poljak Branisavljević
OČEKIVANJE ZDRAVLJA
Dok sam ovih dana sjedila uz krevet držeći za ruku i njegujući svoju kćerkicu koja je bila u visokoj temperaturi imala sam priliku živo doživljavati opipljivu stvarnost duhovne zakonitosti, odnosno ulaziti u hagioterapijsku praksu. Sva naša prijašnja iskustva, bogata ili manje bogata znanja, mudrosti koje drugima dijelimo dolaze na kušnju, pred ispit kada se i sami nađemo u situaciji koja nas nadilazi, koju sami ne možemo kontrolirati niti njome upravljati. Tada se u nama rađa očaj ili nada, sumnja ili predanje, strah ili povjerenje. To je vrijeme naše nutarnje odluke i opredjeljenja.
Čujem kako mi moja djevojčica govori: “Mama ja sam već zdrava. Bit ću ja dobro!”. Nasmijem se i pomislim kako mi je upravo “održala” pravo malo hagioterapijsko predavanje. Biti zagledan u zdravlje, vjerovati da je zdravlje već tu, samo što nije stiglo, iako toplomjer trenutno pokazuje drugačije. To je očekivanje dobra, očekivanje zdravlja, povjerenje u Onoga koji je gospodar baš svakog života! Svi ti trenuci, usponi i padovi, radosti i tuge, kao da me “pitaju”, a kako stojiš s praksom ulaska u duhovno zdravlje? Živiš li ono što govoriš? Kako ti konkretno ljubiš sebe? Čuvaš li svoju dušu od požuda, svoj jezik od ogovaranja i kriziranja, svoje oči od ružnoće? Što za tebe znači ljubiti svoju ženu, muža, dijete, “onog” zahtjevnog u tvojoj okolini?
Zastani malo… Udahni polako i mirno…Baš učini to sada. Tvoja duša te čeka da se s njom susretneš, da je zagrliš, da je ohrabriš, da joj kažeš:” Ne boj se, dušo moja, bit će dobro!”.
Hoćeš li sada imati hrabrosti “uskočiti” u praksu? Odreci se svake žurbe, raspršenosti, tjeskobne brige…Ostavi to sada iza sebe… Sjeti se da prostor oko tebe nije prazan. Sve što te okružuje djelo je samog Stvoritelja, zrak koji udišeš, stolica na kojoj sjediš, biljka na tvom stolu, vjetar koji vani puše…
U Njegovoj prisutnosti ti si kod kuće, tu smiješ biti ono što jesi, tu je tvoja sigurnost, On je tvoja zaštita…Priznaj mu ako si pokleknuo pod životnim teretima i počeo sumnjati da je tu, da te čuje, da te razumije, da će sve izvesti na dobro…Osluškuj…Baš ono što je tvojoj duši sada potrebno On daje, ispunja čežnje srca, vraća nadu, obnavlja snagu, daruje svoju Ljubav da bi i ti mogao opet iznova ljubiti…Ostani tako barem desetak minuta upijajući Njegovu nježnost i ljubav za tebe…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
