Istinitost podataka jamči centar koji je tekst ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Prije godinu dana svakodnevno sam se budila s osjećajem besmisla. Stalno sam bila nezadovoljna, tražila nešto iz dana u dan. Supruga sam i majka djeteta, zaposlena, no ni to mi nije pomoglo da budem ispunjena i sretna.
Često sam se gledala u ogledalo i imala žarku želju nešto estetski promijeniti na sebi. A onda sam to i učinila. Izdvojila sam pozamašan iznos novca i bila uvjerena da ću nakon toga biti sretnija, zadovoljnija i ispunjenija sobom i svojim životom. Kada sam se nakon zahvata pogledala u ogledalo, imala sam osjećaj kao da to više nisam ja. To više nije bio moj osmijeh i moj odraz. Kao da mi je netko ukrao mene samu. Iz dana u dan osjećala sam krivnju, tugu i nemoć, a besmisao se popeo na najvišu razinu i željela sam da me nema više među živima. Nisam izlazila iz kuće, čak ni do trgovine. Poslodavca sam zamolila da jedno vrijeme radim od kuće. Prolazila sam anksiozna i depresivna stanja i na kraju završila na bolovanju.
Prijateljici, koja me nazvala, požalila sam se na svoje stanje. Rekla mi je: „Tebi treba hagioterapija”. Potražila sam pomoć i tako me put doveo do moje hagioasistentice. Na prvom susretu navrle su mi suze. Već nakon toga prvog susreta doživljavala sam se bolje. Tada mi je netko, nakon dugo vremena, vratio dostojanstvo. Imala sam dojam da Netko stoji uz mene, da se imam na nekoga osloniti i da mi ništa ne zamjera.
Susreti su bili svaki tjedan i jedva sam čekala svaki ponovni susret. Do svakoga novog susreta podsjećala sam se na ono što mi je hagioasistentica govorila i ponavljala sam to tiho u sebi, a ponekad i naglas, ako sam bila sama. Punila sam se novim i snažnim sadržajima ljepote, dobrote, istine i ljubavi. Odahnula sam tek kad sam priznala da sam učinila nešto što nisam trebala učiniti i da mi je žao što sam napravila taj estetski zahvat. Zatim sam sebi praštala i odlučivala se za dobro.
Ispunili su me snaga i dostojanstvo. Negativne misli pobijedila sam dobrim mislima. Posebno se urezalo u mene ono što mi je hagioasistentica rekla na prvom susretu, a to je da sam posebna, jedinstvena, unikat i da je moj život vrijedan i dragocjen. Poslije toga na svoj život i sebe gledam drugim očima. Istinski sam zavoljela sebe i svijet oko sebe. Doživljavam sebe i druge ljude na jedan bolji način. Odlučila sam se za dobro i svakog dana očekujem dobro te sam dopustila dobroti i ljubavi da me ispune.
Više se ne opterećujem vlastitom pogreškom, već gledam na to kao odskočnu dasku za duhovni rast. Da nisam učinila tu skupu estetsku korekciju koja mi nije trebala nikada ne bih tražila pomoć hagioterapije. Ta moja kriva odluka dovela me do onoga što sam zapravo tražila, a tražila sam smisleni život. I samo mogu reći da iz svih teškoća postoji izlaz i da sam ja taj izlaz pronašla praktično provodeći hagioterapiju na sebi.
Odlučila sam i drugim ljudima govoriti da su lijepi baš takvi kakvi jesu i da ne trebaju ništa mijenjati po pitanju svojeg izgleda, već da počnu djelovati na duhovnoj razini. A najbolji put za to je hagioterapija.