Piše: Marijana Ištvanović, hagioasistentica
Zamisli dragi prijatelju, kako je netko gradio tvoju kuću ili zgradu u kojoj stanuješ. Možda si sam
gradio kuću. Što je arhitekta ucrtao u nacrt tvoje kuće? Je li sve to i ugrađeno u tvoju kuću? I ti i arhitekta ste još prije gradnje znali da kuća mora biti čvrsta, jer ako neki građevni materijal ne poveže tu građevinu u čvrstu stijenu, zapušu vjetrovi, dođe potres, kuća će se srušiti. Neka je sada ovoj tvojoj „kući“ ime obitelj.
Pitam i sebe i vas dragi prijatelji, jesam li u tu najdragocjeniju i najvrjedniju moju građevinu- obitelj, ugradila sve ono što mi je moj „arhitekta“ moj Stvoritelj ugradio u mene i povjerio mi da ugradim u svoju obitelj koju mi je darovao?
Nije bilo hagioterapije koja bi mi pomogla. Netko je imao više sreće netko manje. U nekome od nas je bilo više ulja, koje daje da žižak gori i svijetli obitelji, a nekome je ponestalo ulja i obitelj je u mraku. No ne brini, dok si na ovoj zemlji, još uvijek možeš poželjeti da u svoju obitelj ugradiš ono što nisi u prošlosti. Odluči se i sada kreni odmah. Taj građevni materijal koji povezuje tvoju obitelj je ljubav, muža i žene, ljubav djece, mame i tate……taj građevni materijal je svakodnevno praštanje i prihvaćanje onih koji su ti dani na tvome putu.
A ono što si propustio i nisi ugradio u svoju obitelj, je iza tebe, prošlost, u koju može uči samo Netko svemogući, dobar, istinit i lijep. On će popraviti svaku pukotinu u tvojoj obitelji i povezati ju u čvrstu „građevinu“.
Zamisli, u ovo vrijeme kada je tako teško doći do dobrog majstora građevinara, koji bi obnovio tvoju kuću i još ćeš dobro platiti, ima jedan besplatan i vrhunski arhitekta i građevinar, koji će obnoviti tvoju obitelj i staviti ju na čvrsti temelj. Potrebno ga je pronaći i k Njemu doći.
Prepoznati ćeš ga svojim duhovnim očima, intuitivno, u svemu što je stvoreno oko tebe. U ljepoti prirode koja te okružuje, u zraku koji udišeš, u plodovima svojeg vrta, njive, u svemu što živi. Gdje god da se okreneš ušima, očima i duhom ga se dotičeš. Sresti ćeš ga u dobrom čovjeku pored sebe………….ostani u tom dodiru, razmišljaj, osjećaj, otvaraj se toj stvarnosti, toj istini. Neka te ona zahvati i uđe u svaku tvoju stanicu u čitavo tvoje biće, da ozdravi tvoja duhovna duša, a onda će za tim zdravljem i tijelo krenuti. Taj Netko te čeka i u materijalnoj građevini, crkvi, u koju uvijek možeš navratiti, umoran i opterećen, radostan ili žalostan, zdrav ili bolestan, mlad ili star, grješan ili svet.
Dođi, zagledaj se u Njega i samo mu tiho reci: Dođi i popravi moju obitelj, tu živu građevinu koju si mi Ti darovao. I On će ti sigurno doći. Zahvali mu za svoju obitelj, za sve njezine član.
Povratak doma
