Ovih dana sam u Zagrebu, u Hrvatskoj. To me čini sretnom i živom.
Neki dan kupila sam jagode. Sezona je počela pa ih ima na svakom ćošku Zagreba. Već izdaleka osjeti se njihov miris. Privukle su i mene. Kupila sam jednu mjericu. Nikad ih nisam previše voljela ali ovaj put su mi bile jako privlačne. Kćer ih obožava pa sam bila sigurna da se neće pokvariti. Ipak su stajale su u frižideru dva dana. Ona ih je oprala i krenula jesti a ja sam se pridružila znajući da ih ona ne može sve sama riješiti. I već prve jagoda vratila me u prošlost.
Radosno sam zaključila…Baš kao one jagode kad sam bila mala. Sa svakom novom koju sam uzela ponovila sam istu rečenicu. Bila sam u sadašnjosti ali moj duh bio je u prošlosti. Neopisiva radost strujama je mojim cijelim bićem. Predivan osjećaj sreće. Jeli moguće…? Jeli moguće da ove jagode imaju isti okus kao one prije ohoho godina? Uzimam još jednu da provjerim. Taj okus, miris, slatkoću osjećam samo ovdje. To mi potvrđuje gdje sam i tko sam. Kako to? Probala sam jagode u Švicarskoj gdje živim već neko vrijeme. Švicarske domaće. Fine su. Ukusne. Ali tamo…to su samo jagode. A u Hrvatskoj?… to su moje jagode koje me vraćaju u djetinjstvo. To su jagode koje svojim okusom bude moj duh. Smo ovdje jagode imaju tu snagu. Kako su kroz sve te godine mogle zadržati taj okus? Što ih čini tako specifičnima? Mislim da im je okus sastavljen od Hrvatskoj zemlje, od ovog zraka, sunca, vode…
Tako je i s ovim ljudima. Tu su se rodili. Rasli od sveg što im je ova zemlja dala. Udisali ovaj zrak, pili ovu vodu, jeli ovu hranu… I u njih se utkano sve što je Hrvatsko.
Ti i takvi ljudi jesu Hrvatska. Generacije ljudi s trudom, mukom i ljubavi stvarali su Hrvatsku. I plač novorođenčeta i to je Hrvatska. Igra djece i to je Hrvatska. I trud, znoj i žuljevi seljaka i to je Hrvatska. I u pogledu starca odražava se povijest Hrvata. Sve je upisano u gene svakog od nas… sve bitke, sve ljubavi, svi domoljubi, sve suze i sve radosti…
Sve to negdje u svakom od nas živi.
Zato je ova zemlja lijepa jer mi nosimo tu ljepotu u sebi. Zato imamo snagu za dalje ,za novo jer su nam je naši stari dali.
Baš kao što je u jagodi skriven onaj okus mog djetinjstva. Tako je u svakom Hrvatu skrivena povijest cijelog našeg naroda. Imamo puno toga zajedničkog i tu se krije naša snaga. Vidimo je kad naši sportaši pobjede. Pa ne bi mi mogli tako snažno slaviti te pobjede da ne nosimo i ne osjećamo to zajedništvo i povezanost kroz generacije stoljećima. Hrvatska dakle ima ljepotu koju nitko nema. Zato ću se vratiti jer samo sam tu doma. Samo je tu srce sretno. Jer duhovna snaga domovine nije u materiji nego u srcu čovjeka, Hrvata.
Neizmjerno sam zahvalna profesoru Ivančića koji mi usmjerio srce da to shvatim.
Elvira
