Piše: Matija Katava, (3. točka formacije)
Opraštanje sam do sada primjenjivao samo prema osobama koje su me povrijedile, kao i prema onima koje sam ja svojim svjesnim i nesvjesnim djelima povrjeđivao.
Ovaj put u fokusu opraštanja bio je moj učenik. Ne zato što me povrijedio, nego zato što sam ga želio iščupati iz boli. Pametan, vrijedan i jako inteligentan, često je upadao u sukobe s drugom djecom braneći se i pravdajući za svaki potez. To ga je jako crpilo i činilo napetim da na svaku reakciju, čak i na pohvalu, prvo reagira burno. Gotovo u cijeloj školi bio je prepoznatljiv po tome. Želio sam mu silno pomoći, ali nije išlo. Puno puta sam ga poslije nastave hrabrio i hvalio, ali to su bili kratkotrajni impulsi i za par dana sve bi bilo isto. U par navrata sam i sa njegovim roditeljima razgovarao savjetujući im da posjete nekog psihologa da malo razgovorom pokuša razbiti tu traumu.
USTRAJ U PRAŠTANJU – REZULTATI SU 100 %. To je bila rečenica na jednom susretu Bljeska za koju sam se zakačio i odlučio primjenjivati dok se ne dogodi rezultat. Isprva sam mislio da će to potrajati jako dugo, ali u mjesec dana rezultati su bili vidljivi. Na koljena lagano i…
Prvo – razdijeli grijeh ili bolest od osobe.
Drugo – idi njegovom duhu i reci mu: „Ja te ne sudim. To je tebe zarobilo. Ti ne možeš biti drugačiji.” Osobu prihvatiš kao bolesnika i samim time imaš jako puno razumijevanja prema njoj.
Treće – tako činiš sve dok se ne vide promjene i ne skineš to zlo, prljavštinu i mrak s njega.
REZULTATI SU 100 %. VAŽNO JE USTRAJATI.
Ni sam nisam vjerovao da je moja molitva uslišana. Tek možda poslije mjesec dana „skužio” sam – pa DA, to je Isus učinio, ja sam se molio za njega. Ja sam mu praštao. Vidno opipljiva je bila ta promjena, na satu i u razredu. Mir, staloženost, sigurnost i sloboda krasile su moga učenika iz razreda. Danas se on uzdigao iznad tih sitnih dječjih komešanja i optužbi, gotovo da ne reagira više burno, nego gleda svoja posla. „Odrastao” je i ima jasniji pogled. Nasmijan je i lagan svaki dan. Oslobođen je tog tereta i mraka koji je nosio ni kriv ni dužan.
„Voljeti nekoga, to znači nekome dati do znanja da se na tebe može osloniti, da ga ti u mislima nećeš nikada povrijediti, da nemaš u mislima ništa protiv njega. Ljubiti ne znači očekivati da te netko voli. Ne, nego ljubiti znači voljeti unatoč svemu. Ti postaješ vrata za nebo ljudima koje voliš, jer si spojen s Bogom, a Bog je ljubav.”
Tomislav Ivančić
„Velike su borbe da se uzme knjiga i uči, ali sve više mi je jasno i zašto; jer ova knjiga nije samo knjiga, nego je doista prilika za susret sa živim Bogom. Iz osobnog iskustva mogu reći da mi je svaka odluka za pripremu ispita, čitkaranje ili stvarno zagrijano učenje, bilo uvijek plodonosno, čak i onaj put kada mi je najneudobnije ili kad sam najumornija. Za mene je ovo otkriće obilato i vidim koliko mi se daje spoznaja, ali i snaga da živim to spoznato. Ova me formacija mijenja i moja radost je neopisiva. Zato hrabrim nas sve da ne posustajemo jer nismo slučajno ovdje. Trebamo Boga i On treba nas da i mi poput Krista postanemo čovjek za druge.”
Ana Wandrei, prva točka formacije
Kako sam hagioterapijom uspostavila nov, zdrav i cjelovit odnos s majkom? – iskustvo hagioterapije
