Kako sam hagioterapijom uspostavila nov, zdrav i cjelovit odnos s majkom? – iskustvo hagioterapije

 

Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu

Hagioterapijska četiri koraka opraštanja ozdravljala su i razvijala svijest da mogu u duhu oprostiti i dopustiti majci da bude onakva kakva jest, makar i slaba i nejaka, te su urodila pravim Mirom u našem odnosu.

Majka je uvijek bila jaka i snažna; u djetinjstvu nas je učila da sve možemo u Onome koji nas jača i da se nikad ne predajemo. Naš moto bio je: „Mogu, hoću i želim”. Kroz moje majčinstvo i rast kao žene bilo mi je nepojmljivo da je moja majka slaba, da ne može. U tim trenucima kao da je između nas bila barijera koja nije dopuštala da živimo naš odnos u potpunosti i u miru.

Počeo je nemir kad bismo se susrele. Sitnice su me smetale. Nesvjesno bih povrijedila svoju majku riječima, misleći da joj to neće smetati. Jednostavno nisam mogla biti uz nju onako kako sam istinski željela.

Hagioterapijom dobila sam mir u srcu i jasnoću o tome tko sam kao osoba i čija sam. Otkrila sam vrhunske sposobnosti u sebi i svoju duhovnu dimenziju posredovanjem Duha od svoje hagioasistentice. Postala sam svjesna da moja majka ima pravo biti ona koja jest jer je neponovljiva. Prihvatila sam je da može biti slaba iako nisam razumjela kako i zašto.

Uzimala sam lijek zahvalnosti.

Zahvaljivala sam za sve što je činila u životu naše obitelji, sve djece, unučadi i oca. To je dovelo do otvorenosti mojega srca da budem suosjećajna, a duhovnim očima mogla sam vidjeti i njene ranjenosti te moliti da Ljubav ispuni te pukotine.

Nakon snažnog predanja i prihvaćanja nje kao osobe, kad bismo se susrele, polako kao da je svjetlo izlazilo iz srca moje majke, dobila sam strpljenje i čula njene potrebe.

Moje iskustvo svjedoči da čežnja za pravom Ljubavi i povjerenje otvaraju vrata Duhu Svetome. Tada sam ja postala drugačija i majku sam gledala novim očima. Naš odnos zasjao je jer je od tog trenutka u njemu Njegov odsjaj.

Snagu Stvoriteljeve ljubavi doživjela sam kroz kušnje i napasti koje su bile u odnosima s ljudima. To je područje gdje najviše rastemo jer ponekad kada mislimo da nam čovjek treba pomoći i biti tu uz nas shvatimo da ta osoba to ne može, čak i ako bi svim srcem željela.

NEPOZNATI AUTORI PIŠU KNJIGU O PREZBIJU

Total
0
Shares
Prev
Roditelj, odgojitelj, učitelj – vrhunska zvanja i poslanja

Roditelj, odgojitelj, učitelj – vrhunska zvanja i poslanja

Piše: Ana Perišić, hagioasistentica CHT-a Split Roditeljstvo bi trebalo biti

Next
Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

PREPREKA KAO DAR   Sigurna sam da u tvome životu postoje poslovi ili zadaci koji


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati