Dobrotom protiv migrene

Piše: Silva Vrdoljak, hagioasistentica

„Život je naporan“ – izjava je jedne osobe čije su povjerenje i nada u dobro bile „na umoru“. Na preporuku liječnika obiteljske medicine potražila je pomoć u CHT-u u Slavonskom Brodu. Dugogodišnja migrena bila je simptom njezinog svakodnevnog ugrožavanja života, odnosno simptom osjećaja bespomoćnosti uslijed nesklada s dobrotom, istinom i cjelovitošću u njoj, odnosno simptom razorenih transcendentala. Čovjek je u svim svojim dimenzijama uronjen u bitak i njegove transcendentale; sklad transcendentala u njemu tvori njegov život, sreću, sigurnost, zdravlje i vodi putem ispunjenja njegovih čežnji.


Osoba koja je zatražila pomoć u našem Centru ispala je iz zakonitosti bitka, a taj otklon bio je uzrokovan neposrednim izvorima svakodnevnog razaranja zdravlja njezine duhovne duše ogovaranjima, verbalnim napadima, omalovažavanjima te zavišću njezine okoline. Drugi su svojim nemoralnim i zlim vladanjem okrnjili njezino dostojanstvo, slobodu i mir te su tako u njoj nastali strahovi,tjeskobe, osjećaj bespomoćnosti i migrena.


Put u zdravlje kod ove osobe bio je povratak u bitak kroz vrata transcendentala dobrote. Osobi je bilo potrebno pomoći da najprije bude čovjek, da postane neuništiva, tako da je nikakva okolina ne može razoriti, a to znači da bude čvrsto ukorijenjena u bitku preko „poslušnosti“ transcendentalima.

Tad će sve njene funkcije i sposobnosti zdravo djelovati i tako će nastati sveopće zdravlje i mogućnost sveopćeg imuniteta.

Povratak u dobrotu

1.IZGRAĐIVANJE SPOZNAJE
Da bi upoznao sebe i svijet oko sebe, čovjeku je potrebno nekoliko razina spoznaje. Spoznajom čovjek nosi u sebi stvarnost, ali na duhovan način. Spoznaje stvarnosti u čovjeku se arhiviraju u pamćenju i njima se služi sjećanjem. Čovjek tako može nositi svu stvarnost u sebi i njome se služiti te kombiniranjem spoznaja iz memorije stvarati nove kombinacije koje potom ostvaruje u materijalnom svijetu. Iz ovog je razumljivo koliko je kognitivno područje čovjekova života odlučujuće za zdravlje njegove duhovne duše. Ta se istina potvrdila i kod osobe u primjeru. Već kod objašnjenja i tumačenja temeljnih istina ponavljala je kako doživljava neposrednost dobrote i istine koja je oslobađa one dugogodišnje vrtnje u začaranom krugu. Kognitivnim zdravljem ona je u sebe utiskivala nove, dobre misli i riječi te tako ulazila u dobrotu i zdravlje duha.


Osobito je razmatrala sljedeće istine: dobrota je uvjet da bi nešto postojalo, ona je neuništiva, stvarna, svima dostupna i vječna. Ne radi se o dobroti kao moralno-etičkoj dimenziji, nego o dobroti kao temeljnoj stvarnosti. Ona je svjesna sebe i to je njezina istina o samoj sebi. Dobrota je samosvjesna i transparentna jer sebe spoznaje. Mrtva stvarnost ne može spoznavati, ne može biti dobra i sebe svjesna. Dobrota je zato živa stvarnost, a dobrotu koja se želi darovati zovemo ljubav.

To su temeljne egzistencijalne spoznaje. Čovjek do njih dolazi određenom apstrakcijom, logikom svog uma i duhovnom pronicljivošću. Apstraktni pojam nosi u sebi bitne sadržaje onog što leži u osjetilno spoznatim stvarima oko nas. Stoga, ono što sadrži pojam „dobrota“ realno je sadržano u našem životu jer su pojmovi izrasli iz života. Dobrota je život, postojanje, a zloća je razaranje života, postojanja. Ako bi zlo moglo biti u bitku, postojanju, tad bitak ne bi mogao biti oduvijek, on bi bio razoren.

Zato kažemo da biti u bitku znači biti u zaštiti postojanja. Povratak u bitak znači povratak u život. Ova sintagma „povratak u život“ bila je našoj hagiopacijentici ključna motivacija za odluku. Volja se pokreće temeljnom dobrotom na putu k promjeni života. Ograničene vrednote ne mogu pokrenuti volju na konačnu i potpunu odluku za novi život. To može samo transcendentalno dobro, samo neograničena dobrota.

  1. ODLUKA ZA RAZVOJ ULAZAK JE U DOBROTU
    Čovjek je biće u bitku, a to znači da je rođen, stvoren od bitka, ima iste zakonitosti i transcendentale kao bitak i zapravo je bitak u čovjeku.
    Čovjek je jedan s mnoštvom sposobnosti. Jules Renard je zapisao. „Najveći ponos? Biti, ne prvi, nego jedini“. Jedinstvenost i neponovljivost svakog čovjeka šansa je slobode u razvoju njegove originalnosti. Razvoj je gledanje u ono što možemo biti, a time ostajemo u dobroti.
    Nakon spoznaje same sebe i objašnjenja zašto joj se sve to dogodilo, osoba se odlučila za svoj razvoj, a time i za dobrotu kroz razne aktivnosti koje je bila zapustila zbog učestalih i bolnih migrena. Razvojem svojih talenata došla je do iskustva koliko se dobrote u njoj nalazi.
  2. DOBROTA U ČOVJEKU JESU SAVJEST I KARAKTER
    U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojem se mora pokoravati. Taj glas savjesti uvijek ga poziva da čini dobro, a izbjegava zlo. Savjest nas uči kako da činimo dobro. Ona nas i potiče da činimo dobro. Življenje dobrote sudbonosno je za sve ljude i zato treba uvijek biti u dobroti. Dobrota otvara srce, a preko srca sve se postiže jer ono je jezgra osobe.
    Treba se otvoriti, razviti, izaći iz sebe, da bismo sebe dali i činili dobro. Otvaranje prema drugima za osobu u ovom primjeru značilo je jačanje preventive duha jer upravo zbog loše preventive ona na razne situacije nije mogla reagirati dobrim, praštanjem, razumijevanjem i tako odbiti napade zla.
    Taj imunitet jača se spoznajom da nas Stvoritelj ljubi, da je na našoj strani, da čuva naše dostojanstvo te da se praštanjem odbija svaki napad zla.
    Snažno i ljekovito na nju su djelovale „slike“ da je dobrota vječna, suverena, apsolutna i zato bitak ima tako veliku moć da je ishod naposljetku bolji nego da se zlo nije dogodilo. Svako je zlo za neko veće dobro. Treba razlikovati djelovanje nekoga tko te, na primjer, ogovara ili omalovažava i na taj način radi protiv zakonitosti samog postojanja, od situacije koja za tebe nastaje uslijed tog djelovanja koje nije dobrota. Takva situacija poziv je da ti rasteš upravo preko onog teškog i možda jezovitog što ti drugi čine. Tako dolaziš i do iskustva duha i njegova transcendiranja nad zlom i negativnostima u sebi i oko sebe. Nijedno trpljenje nije uzaludno. Ono donosi plod i ima snagu ponovno nas roditi.
    I usporedba sa slikama iz života prirode na nju je osobito djelovala: žitno polje započinje nevidljivim sjemenom. Sjeme je velika tajna života i umiranja, tišine, jednostavnosti, skrovitosti. Predaje se tami zemlje, ne vidi klasa, ali vjeruje u njega. Put sjemena put je svakog čovjeka do plodnosti i zrelosti. Put praštanja i dobrog djelovanja, znači, brisanje je krivice i okretanje dobru.

Rezultat opisane hagioterapije u slučaju naše hagiopacijentice bio je njezin povratak sebi i drugima te doživljaj vlastite vrijednosti i dostojanstva.

Simptom migrene nestao je, a to su potvrdili i liječnički nalazi. Ono što je dobila daleko je veće i snažnije – iskustvo dobrote kao egzistencijalnog temelja i iskustvo ljubavi.

Jer, dobrota koja se želi darovati jest ljubav. Što jedna osoba daruje drugoj? Ona daje od sebe, od svog života. Takvim davanjem od svog života ona obogaćuje drugu osobu, pospješuje životnost drugoga. Znači, u davanju jedna osoba ne može ne oživjeti nešto u drugoj osobi i upravo ono što je oživljeno reflektira se povratno na njoj. Primijenjeno na ljubav to znači: ljubav je moć koja proizvodi ljubav. U ljubavi se zbiva paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dvoje.
Čovjek je biće u bitku, ali uvijek ostaju dvoje: biće i bitak.

Total
0
Shares
Prev
Povratak doma

Povratak doma

Ovih dana sam u Zagrebu, u Hrvatskoj

Next
Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Piše: Lana Poljak Branisavljević LICE KAO ODRAZ DUŠE Volim promatrati stvarnosti


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati