Piše: Marina Ćavar
Ljetos smo suprug i ja došli na hrvatski otok Lastovo za kojeg se tvrdi da ima „najčišće nebo“ u Europi. Ovdje dolaze astronomi iz cijelog svijeta kako bi promatrali zvijezde.
Doista, iste noći čim smo stigli, sjeli smo na terasi apartmana i ugledali neobjašnjivu ljepotu neba. Gotovo sva svjetla u seocu Skrivena Luka bila su pogašena ili pomalo prigušena, a crnilo neba prošaralo je gotovo na tisuće zvijezda, svih veličina. Nebo je sjajilo kao kad upališ najljepšu lampu usred noći. Mir je vladao cijelim mjestom, kao kad netko „snizi“ zvuk na mobitelu. Nevjerojatna tišina, mir, bljeskanje svijetla na mirnom moru… Sjetila sam se profesora Ivančića, kako je rekao da se njegov prijatelj liječnik obratio negdje u austrijskim Alpama, kada su njih dvojica došli na vrh jedne od planinskih uzvisina. Pogledavši svu ljepotu oko sebe, prijatelj ateist je uzviknuo: „Tomislave, sada vjerujem!“
Nemoguće je ostati nijem na ljepotu prirode oko sebe. Nemoguće je ostati slijep dok te ljepota okružuje. Čitaš iz svakog kutka Zemlje: „Tu si. Ti postojiš. I zato – ja postojim. I živim. I živjet ću!“
Njemački filozof Kant je izjavio: “Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam – zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.” Uvjerila sam se u istinitost prvog dijela Kantove rečenice, a tek otkrivam ljepotu drugog djela, jer tek kad je u meni moralni sklad, kad drugujem sa Stvoriteljem, otkrivam da tek tada i sve oko mene postaje čudesno lijepo i zanimljivo.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
