“Radost patnje” – započeti ponovno

 

Najteže je ipak bilo boraviti u bolnici tako dugo zbog djece.
Srce bi mi pucalo dok mi plaču na telefon govoreći o svojim teškoćama, a ja nemoćna ležim, ne mogu ih zagrliti. I kako su navikli svaki problem sa mnom dijeliti zvali bi me, prepričavali i plakali. Hrabro bih odgovarala i tješila, a onda tiho jecala u jastuk da me cimerica ne čuje.

Ojačalo nas je to sve skupa i učvrstilo naš odnos.

Ali sam se izgubila kad sam se vratila. Ponekad kao da ne znam kako bih postupila. Kao da nemam metodu kako ih odgajati. Previše popustim iz ovog stava, puno su pretrpjeli. A onda ja ne mogu izdržati jer odlaze sve dalje u zahtjevima. Znaju mi i sami reći da sam kao malo dijete, a trebala bi im biti mama.

Uvijek nekako mislim da trebam biti model ponašanja, da će se onda to upiti. Da puno riječi ne znače, pogotovo ako sama ne činim isto.

Priznajem, izgubila sam se u ovom području i ne znam se vratiti.

Total
0
Shares
Prev
Iskustva s online seminara za englesko govorno područje

Iskustva s online seminara za englesko govorno područje

Pripremio: Father John Prevela: Božena Mutić Zajednica Molitva i Riječ je

Next
SOS ZA TVOJU OBITELJ

SOS ZA TVOJU OBITELJ

  Piše: Marijana Ištvanović, hagioasistentica Zamisli dragi prijatelju,


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati